Prosjak svjetla

400U Markovom evanđelju zadnje čudo koje Isus čini na putu u Jeruzalem jest ozdravljenje slijepog prosjaka Bartimeja, koji ima samo jednu želju i čežnju: „Učitelju moj, da progledam!” On je prosjak svjetlosti koji ima pouzdanja u Isusa. Vjeruje da mu Gospodin može podariti svjetlo. Bartimejova vjera izražena je krikom, njegovom žudnjom za svjetlom: „Sine Davidov, Isuse, smiluje mi se!”

U tom njegovom kriku je ujedno njegovo priznanje vlastite ograničenosti i bijede. Isus se je zaustavio pokraj Bartimeja. Nije prečuo ili oglušio se na krik njegove vjere. Bog traži uvijek osobni susret s čovjekom. Bartimej je slika i model istinskog vjernika, koji priznaje vlastitu grešnost i ovisnost o Bogu, njegovoj milosti i milosrđu. Bartimej utjelovljuje vjernika čije povjerenje i pouzdanje u Boga ne može ništa obeshrabriti ili zaustaviti. Kad je Isus Bartimeja pozvao k sebi, on „baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.” Žudnja za svjetlošću pretvorena je u spremnost i raspoloživost za susret s Bogom. Ali čovjek ne može približiti se Bogu ako nije spreman odbaciti svoj stari i grešan način života. U tome je obraćenje: odbacivanje staroga i skok k Isusu. To su znakovi žive vjere. To je ona vjera koju danas mi trebamo. Vjera, čiji glas i svjedočanstvo se ne da ušutkati tuđim protivljenjima, obzirima ili „političkom korektnošću”. Poput Bartimeja istinski vjernik želi sebe i svoj život predati i izručiti u Božje ruke. Vjerničko iskustvo molitvenog života sadrži u sebi tu žudnju za svjetlošću budući da često živimo svakodnevicu okruženi tamom grijeha, sumnji i zla. Bog nam daje milosni dar vjere koji ne uklanja tu tamu iz našega života nego nam osvjetljava put kroz tamu noći k neugasivom svjetlu vječnoga života. Bez toga svjetla ostat ćemo slijepi za ljepotu života. Ta sljepoća za ljepotu, odsjaj istine, čovjeka vodi u nezahvalnost, čiji plod je ogorčenost. Poput Bartimeja svaki dan molimo za dar Božjeg svjetla u životu jer nam je to svjetlo vjere potrebno da bismo mogli spoznati i prepoznati Spasitelja u životu. Samo kada ga prepoznamo možemo ga poput Bartimeja slijediti. Kada je Bartimej progledao, uputio se je za Isusom. U tom nasljedovanju je smisao kršćanskog života, biti Isusov učenik. Nitko ne postaje Isusov učenik ako prije ne progleda što nije moguće bez žudnje za svjetlom života, bez susreta s Onim koji jest Svjetlo života vječnoga. Kao što je vjera spasila Bartimeja, tako i nas spašava vjera u Boga, osjetljivog na naše jade i nevolje, koji nas ljubi kroz svoga Sina. Vjerovati u Isusa znači prepoznati ga kao svoj Put, povjerovati u njega kao svojoj Istini i primiti ga kao svoj život. Marko Bijelić OP