Bogu (se pre)dati!

maxresdefaultPrema evanđelistu Marku Isusovo javno djelovanje završava sa zgodom iz jeruzalemska hrama, u čijem središtu jest udovica. Udovice, uz siromahe, su predstavljale u Isusovo vrijeme najbespomoćniji sloj društva. Prema Isusovim riječima i djelovanju, upravo su oni najpovlašteniji u kraljevstvu Božjem, i njima je prvotno upravljena Radosna vijest. Ti su ljudi životno hendikepirani, ali su s druge strane obdareni nutarnjom slobodom, raspoloživošću, nenavezanošću ni na što, osim na jedno: na Boga. Za Boga su spremni dati sve, jer samo od njega očekuju spas i utjehu. Udovica je siromašna, ne navodi joj se ime, bez identiteta, vjerojatno ranjena u svojoj ljubavi, suočena s mnogim nepravdama. Ali ono što nju obilježava, i što Isus ističe, jest njezin dar. Ona daruje sve.

Mnogi su u hramu, napose imućnici i bogataši ubacili u hramsku riznicu više. U Isusovim očima darivanje ne počiva na količini nego na kvaliteti. Količina (novca) je privid. Bog ne gleda koliko dajemo nego kako dajemo. U ljubavi nema malo ili puno, nego ništa ili sve. Kad netko daruje sve, u stvari daruje svoj život. Prava mjera jest koliko srca i koliko života stavljaš u ono što daješ ili radiš. Iako se na prvi pogled čini da ono što udovica čini jest nepromišljeno i besmisleno budući da u hramsku riznicu ubacuje posljednji sitniš koji posjeduje, posljednja dva novčića. Taj njezin čin je čin čiste nade, potpunog povjerenja jer se pouzdaje u logiku Božje ljubavi: bogat nije onaj tko ima puno nego tko puno daje. Onaj tko se usudi da(ri)vati, ne od viška nego od onoga što mu je potreba za život, taj će i primiti sve. Ta nada je izričaj čvrste vjere koja se usuđuje „izazivati" Boga u smislu da ga stavlja kao prioritet i najvažnije u životu, ufajući se da ga Bog neće zaboraviti. To je iskorak vjere u nadi prema Božjoj providnosti. Sebe u potpunosti predati u ruke Božje providnosti i njegove Ljubavi. Učiniti sebe u potpunosti ovisnim o Bogu. Čin udovice u hramu, gledano ljudskim očima i duhom svijeta, nema u sebi logike. Dati sve i ostati bez ičega znači učiniti vlastitu budućnost nesigurnom. Na taj način u budućnosti za život ostaje samo mogućnost nemogućega. U istoj situaciji se je našao i Abraham kada odlučuje darovati i žrtvovati Bogu, na njegov zahtjev, Izaka, život i budućnost svoga života. Čvrsta (biblijska) vjera daruje Bogu sve jer sve što čovjek ima ionako je već Božje. Velikodušnost udovice je čin njezine vjere i zahvalnosti Bogu. Primjer ove udovice nas poziva da darujemo sve, svoj život i srce, Bogu koji nam je i podario naš život.