Beskompromisni glas iz pustinje

porta2adv18Jedna od nezaobilaznih biblijskih figura u vremenu došašća je svakako Ivan Krstitelj, Isusov preteča i rođak. Kao zadnji prorok Staroga zavjeta i prvi prorok Novoga zavjeta, Ivan Krstitelj, sin Zaharijin, pripravlja narod na Isusov dolazak. Zbog toga zauzima važno mjesto u našem došašću, vremenu naše duhovne priprave za Božić. Pustinja, pozornica Ivanova djelovanja i propovijedanja, gdje mu je došla Božja riječ, odzvanja njegovim pozivom na obraćenje, koji istodobno u sebi sadrži važno obećanje:" Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje." Vođen svojim proročkim pozivom, krsteći sve one koji su spremni na obraćenje u želji da postanu novo stvorenje, nova osoba, Ivan Krstitelj priprema židovski narod za nešto novo, Božji zahvat, kojim će će se dogoditi velika promjena. U tome je Ivanova aktualnost danas. Došašće je liturgijsko vrijeme koje nas priprema za promjenu: život čovjeka ne može ostati isti kad Bog u njega uđe. Ljudsko srce koje se otvori Božjem dolasku i rođenju ne može ostati isto. Kao što Ivan Krstitelj, ispunjen Duhom Svetim već od majčina krila, nije tolerirao „status quo", isto tako došašće ne trpi učmalost i zadržavanje rutine. Došašće je uvijek poziv na izlazak iz rutine svakodnevice i spremnost na prihvaćanje novine koja dolazi s Božjim dolaskom. Otvoriti se Božjoj prisutnosti znači prihvatiti novost Radosne vijesti (evanđelja). Ivanov glas viče u pustinji ali odzvanja i u ambijentu ovoga vremena došašća.

To je poziv na duhovnu i moralnu obnovu u otvorenosti Bogu koji nas spašava u svome Sinu, Isusu Kristu. Ostaje pitanje: jesmo li spremni čuti i fokusirati se na taj Ivanov glas? Odzvanja li taj glas u našim srcima? „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!" Ove riječi su otvoreni poziv na obraćenje, na promjenu ponašanja odnosno na radikalnu promjenu vlastita života i postojanja. Koliko smo spremni zastati i poslušati taj glas, Božji vapaj za našom promjenom? Jedan od paradoksa našega društva je u tome što svi želimo ili priželjkujemo promjene oko nas, u društvu, ali sami nismo spremni mijenjati se. Licemjerno je nadati se Božjem dolasku, ali tvrdoglavo opirati se promjeni odnosno obraćenju. Božjim ulaskom u ljudsku povijest događa se božansko spasenje, koje mijenja smisao našega vremena i povijesti. Zato bez obraćenja, spremnosti na promjenu, nema niti spasenja u vlastitom životu i srcu. Ali zašto odbijamo i izbjegavamo to? Zato što, kako pokazuje život i smrt Ivana krstitelja, obraćenje ne tolerira kompromise. Isto tako spasenje niječe svaki kompromis s grijehom ili zlom. Kompromisi uvijek usporavaju i odgađaju radikalnu promjenu života. Došašće traži beskompromisni stav našega srca.