Marijin posjet Elizabeti

Lucas-1-39-45-1Došašće, kao duhovna priprava za Božić, slavlje otajstva Božje ljubavi koja nam dolazi u obličju čovjeka, u krhkosti djeteta, vrijeme je nade. U nadi se nalazi radost došašća. Ta radost došašća poprima svoju puninu u radosti Božića, u izražajnoj i toploj radosti otajstva Božjeg rođenja. Radost, važno obilježje kršćanina i njegove vjere, jest dar i plod susreta s drugim. To je vidljivo u susretu Marije i Elizabete, dvije trudne i sretne žene koje iščekuju plod Božje milosti u svome životu. Marijin pohod Elizabeti je prožet radošću blagoslova Božjeg. Marija i Elizabete utjelovljuju duh našega došašća. Radi se o iščekivanju ispunjenja Božjega obećanja. Njih dvije su znak da Božje obećanje nije uvjetovano našim, ljudskim, mogućnostima i granicama.

Anđeo Gabrijel je rekao Mariji da će trudnoća ostarjele Elizabete, njezine rođakinje, bit joj znak Božjeg obećanja. One su povjerovale riječima Božjeg obećanja, omogućujući plodonosno Božje djelovanje. Na kraju došašća, dok se približavamo slavlju Božjeg utjelovljenja u Isusu, želimo da Marijina vjera postane naš životni stav, kojim se oslanjamo u potpunosti na Boga. Ta vjera je otvorenost darovanosti od strane Boga. U tome je čovjekovo blaženstvo pred Bogom: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" Elizabeta prepoznaje u Mariji osobu vjere koja prihvaća cjelovitošću života Božju Riječ. U vjeri kao potpunoj predanosti Božjemu planu, bezrezervnom povjerenju u Božju providnost i neupitnoj poslušnosti Riječi Božjoj događa se susret sa živim Bogom. Došašće je vrijeme obnove i rasta u toj vjeri, koju nam svjedoči Marija. Njezino majčinsko krilo, po toj vjeri, postalo je mjesto susreta Duha Svetoga i čovjeka, mjesto ploda Božje ljubavi i poniznosti službenice Gospodnje koja se je predala vršenju Božje promisli i volje. Njezino prianjanje uz Božju riječ proizlazi iz pouzdanja da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. Vjera otvara vrata Božjoj prisutnosti, koja ispunja i daje smisao čovjekovom postojanju. Rezultat toga je radost, koja izvire iz punine života. Praznina samodostatnosti i zatvorenosti pred drugim ne omogućuje radost. Radost došašća je radost iščekivanja da Bog ostvari i ispuni obećanja u našem životu. Marija svojim pohodom čini Elizabetu svjesnom onoga što je ona iščekivala. Marija, ispunjena milošću Božjom, duhovno preobražava Elizabetu tako da je Ivan Krstitelj zaigrao u njezinoj utrobi i Elizabeta se napunila Duhom Svetim. Marija postaje sredstvo Božje milosti kojim je Elizabeta potaknuta na radost. Tamo gdje djeluje Duh Sveti i milost Božja tamo radost postaje prepoznatljivi okus života. Ova četvrta nedjelja došašća stavlja pred nas pitanje: iščekujemo li što od Boga? Jesmo li povjerovali u njegova obećanja? Tražimo li korijen radosti života u Božjoj prisutnosti u našem životu ili radost života pokušavamo zamijeniti ili nadoknaditi zabavom? Marko Bijelić OP