Bog uranja u rijeku grešnog čovječanstva

Bautismo-de-JesusBog nije protiv čovjeka, čak niti protiv grešnika. Ta je istina nama objavljena u Isusu Kristu i po njegovu životu. Bog se ne da uvjetovati ljudskom grješnošću i nevjerom. Nebeski otac oprašta kada se čovjek pokaje i vrati skrušeno Njemu. Čovjeku, koji moli za oproštenje, Božje ruke milosti uvijek su otvorene. Bog sebe čovjeku ne uskraćuje. Ta Božja blizina i solidarnost sa čovjekom, grešnikom, vidljiva je u Isusovom krštenju na rijeci Jordanu, koje nas uvijek poziva razmišljati o stvarnosti vlastitog krštenja. Evanđelist Luka ističe da se Isus krstio kada i sav narod. Oni koji su pristupali Ivanu na (pokorničko) krštenje izražavali su želju da budu očišćeni od grijeha, te su se, uz Božju pomoć, trudili započeti novi život.

U kontekstu Ivanova krštenja Bog zauzima svoje mjesto u povorci grešnika u ovoj povijesti. Radi se o Isusovom činu poniznosti. Onaj koji je bez grijeha, Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta, ne bježi od blizine grešnika, onih koji su opterećeni i zarobljeni grijesima. Isus svojim krštenjem potvrđuje smisao otajstva Božića: Bog uranja u rijeku grešnog čovječanstva. Svakom čovjeku, po vjeri, usprkos prošlosti bremenitoj grijesima, otvoren je pristup u Božju obitelj. Svatko od nas ima milost, omogućenu Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem, postati dijete Božje jer Bog je na se uzeo naše slabosti i mane. Na to nas podsjeća scena s Isusova krštenja: kad se je nebo rastvorilo, Duh Sveti je sišao na Isusa u tjelesnom obličju, poput goluba, a pri tome čuo se je glas s neba: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!" Po sakramentu krštenja postajemo djeca Božja, Kristovi učenici i članovi katoličke crkve. U krštenje uključeno je Božje obećanje da će s nama sve dijeliti i mi sve s Njime. Bog na sebe preuzima sudbinu ljudskoga bića i brigu za svakog od nas. Božju vjernost nama ništa ne može dovesti u pitanje. U Isusovom krštenju na Jordanu, Bog izlazi u susret potrebi čovjeka za oproštenjem i odlučuje napraviti iskorak prema svakom grešniku, približiti im se otvorena srca i ruku, da bi im podario obilje svoje milosti. Ali Božja ljubav, posvjedočena u krštenju, traži našu vjernost i odnos iskrenosti i povjerenja. Krštenje nosi u sebi svakom kršćaninu neizbježan izazov: živjeti danas u svijetu kao Krist, djelujući u društvu sudjelovanjem u Kristovoj proročkoj, kraljevskoj i svećeničkoj službi. Kršteni nastavljaju Kristovo životno djelo donošenja života, radosne vijesti i mira svim ljudima. Za izvršenje toga poslanja neophodan je Duh Sveti, koji je na Isusa sišao u punini na krštenju. Kao što će Isus svoje poslanje izvršiti snagom Duha Svetoga, tako i mi imamo potrebu za Duhom Svetim, koga primamo na krštenju i na krizmi, da bismo bez straha živjeli milost vjere u svijetu. S primljenom milošću vjernik dobiva i odgovornost prema njoj. Ta odgovornost prema milosti krštenja se živi kroz ljubav prema svakom čovjeku i kroz služenje drugima. Bez toga uvijek postoji opasnost da milost krštenja „banaliziramo" ili je učinimo „jeftinom". Marko Bijelić OP