Božja čudesna djelovanja

ztzuPrema Ivanovu evanđelju prvo čudo, „prvo znamenje", koje je Isus učinio, objavljujući svoju slavu, dogodilo se je na svadbi u Kani Galilejskoj, na koju je bio pozvan zajedno sa svojom majkom. Zanimljivo je da sinoptička evanđelja uopće ne spominju ovaj događaj. Prvi znak kojim Isus pokazuje svoju slavu, u očima evanđelista Ivana, ne tiče se ozdravljenja bolesnih niti izgona zloduha (egzorcizma), nego se radi o 600 litara vina, nastalih od vode. Prvo čudo je Isusov dar mladencima i njihovim uzvanicima na svadbi. Pretvarajući vodu i vino, i na taj način spašavajući svadbenu radost jednog vjenčanja, Isus pokazuje besplatnost Božje milosti, koja uvijek stoji čovjeku na raspolaganju na pomoć i dobrobit njegova života (duhovnog i tjelesnoga).

Ivan u svom evanđeoskom izvještaju nije zaokupljen razlogom nestanka ili manjka vina. Marija uviđa u novonastalim okolnostima opasnost od potencijalne sramote za domaćine i zbog toga upozorava Isusa: „Vina nemaju". Iako je Isusova reakcija poprilična oštra, Marija se ne da obeshrabriti prvim odgovorom i obraća se slugama: Što god vam rekne, učinite"! Marija, kao majka, dobro poznaje svoga Sina, koji nikada ne čini ništa na tuđu inicijativu, već svojevoljno, i često nadilazeći ljudska očekivanja. Na kraju Isus rješava naočigled nemoguću situaciju pomoću posuda za čišćenje i pranje prije jela ili molitve. Ivan s evanđeoskim izvještajem o pretvaranju vode u vino u Kani Galilejskoj ne želi opisati čudo kao čudo nego želi ga predstaviti kao znak koji će čitateljima približiti osobnost Isusa koji je taj znak učinio. Ivan zaključuje da su učenici nakon toga znaka povjerovali u Isusa da je Sin Božji, koji svijetu donosi potpuno i konačno spasenje naviještano po prorocima. Čudo u Kani za evanđelista Ivana je tek prvi korak Isusov na putu prema proslavi po muci, smrti i uskrsnuću. Vjerovati u Isusa Krista, odnosno u Božju stvarnost i prisutnost, uključuje i vjeru u Božja čuda. Svijet, a u konačnici svako stvorenje, posebno čovjek, jest Božje veliko čudoBožja . Sve što Bog čini u našim životima čini iz dva razloga: da objavi svoju slavu i potakne našu vjeru. Upravo je to rezultat Isusova čuda u Kani budući da je tamo objavio po prvi put svoju nebesku slavu i utvrdio svoje učenike u vjeri. Imati vjere znači imati otvorene oči za čudesna Božja djelovanja u našem životu. Problem je kada čovjek izgubi zajedništvo s Bogom, kad ga naruši svojim grijesima, tada izgubi i taj nutarnju „sensus" ili osjetilo za Božja čudesna djelovanja. Grijeh „ubija" čovjekovu sposobnost divljenja i čuđenja ljepoti Božjih zahvata u životu i svijetu. Svaki Božji postupak u svijetu i našim životima znak je Božjeg saveza i vjernosti nama. Tko prepoznaje i divi se Božjim čudesnim djelovanjima u vlastitom život, u zahvalnosti srca uvijek je otvoren i dostupan Božjoj dobroti i ljubavi. U korijenu svakog Božjega čuda leži čudo Božje ljubavi, ljubav njegove vjernosti i blizine čovjeku. Marko Bijelić OP