O proročkoj dimenziji kršćanskog poziva

Jesus-in-Nazareth-synagogue-03Proročka služba je sastavni dio života i poslanja Crkve. Njezin proročki glas je odraz žive i aktualne Božje Riječi, koju propovijeda u kontekstu svakog vremena i prostora. Ta proročka dimenzija kršćanskog života upućuje na potrebu preobrazbe i obraćenja čovjeka i društva. Zbog toga proročka dimenzija kršćanskog poziva je usko povezana s živom Božjom Riječi jer samo riječ Boga i o Bogu ima moć i snagu čovjeka preobraziti i obasjati konkretne i aktualne prilike u kojima živimo i djelujemo. Proročko poslanje Crkve kao zajednice i svakog vjernika traži dvostruku otvorenost: prije svega prema Bogu, budući da u biblijskom poimanju prorok je Božji čovjek: onaj koji nosi plamen Božje riječi u srcu, a zatim i prema konkretnom čovjeku, tj. bližnjemu.

U toj otvorenosti i upućenosti drugom čovjeku prorok će iskusiti protivljenje, odbačenost i progon. O tome svjedoče primjeri biblijskih proroka, napose proroka Jeremije, ali također i Isusov život, posebno njegov početni nastup u sinagogi u Nazaretu, gradu u kojem je othranjen. Oba proročka nastupa, Jeremijin u Judejskom kraljevstvu i Isusov u vlastitom zavičaju, završavaju neuspjehom. Neuspjeh je sastavni dio proročkog iskustva. Obično se poslanje i nastup proroka događa u kriznim vremenima za narod. Ali neuspjeh je osobno vrijeme krize kroz koje prorok prolazi u svom proročkom poslanju. Ali prorok privremeni neuspjeh ne doživljava niti prihvaća kao konačni poraz budući da ima vjeru u Božju prisutnost u vlastitom životu, kao i uvjerenje u Božju brigu za njega samoga. U Bibliji je prorok uvijek poslan od Boga. Bog stoji iza njega i prati ga vlastitim obećanjem da će prorok biti uvijek u njegovoj ruci: „Ne boj ih se, ja ću biti s tobom da te izbavim." Ta povezanost ili navezanost proroka na Boga je ključna u shvaćanju naše vjerničke proročke zadaće. Po sakramentu krštenja svaki kršćanin participira u proročkoj službi Isusa Krista. Teško je biti upitnik i poziv društvu o povezanosti s Bogom ako sami u životu nismo vezani uz Boga, ako ga sami ne štujem niti častimo. Prorok uvijek podsjeća druge ljude od koga isključivo dolazi spasenje. Zato proročka dimenzija kršćanskog života uključuje življenje iskustva vlastitoga spasenja. Iako je spasenje Božji dar, ipak traži od čovjeka konkretan, ispravan i otvoren odnos s Bogom. Osobni i nutarnji život vjernika s Bogom kroz liturgiju, sakramente, zajedničku i osobnu molitvu, kroz različite oblike pobožnosti i karitativnog djelovanja, pozitivno se odražava na život društva. Živeći u svijetu na taj način, nastojeći biti ono što je duša tijelu, vjernik živi proročku dimenziju svoga kršćanskog poziva. Time vjernik, vođen Kristom i evanđeljem, u vršenje svojezh proročke uloge, ima pravo kazati proročku riječ, uvijek u svjetlu Božje riječi i polazeći od povijesnog iskustva Crkve, o problemima našega društva i sadašnjeg vremena. Marko Bijelić OP