Pozvani i poslani

RWEU kršćanskom životu vjernika poziv i poslanje su neodvojivi. Poziv uključuje poslanje. Na temelju sakramenata kršćanske inicijacije (krštenje, euharistija i potvrda) kršćanin živi puninu života vjera s Kristom. Oni su, napose krštenje, vrelo novoga života u Kristu, odakle izvire kršćanski život. U toj povezanosti i usmjerenosti kršćanskog života na Boga, poziv i poslanje kršćanina je svojim življenjem Boga slaviti, dajući, na taj način, svjedočanstvo o snazi evanđelja. Za to poslanje primamo Duha Svetoga, dar Uskrsloga Gospodina, kojim nas je Isus pomazao i opečatio. U svjetlu djelovanja Duha Svetoga svaki kršćanin ima dva temeljna poziva.

Prvi je onaj koji je zajednički svima: poziv na odnos s Bogom, poziv na svetost, poziv na nebo. Svi smo ga pozvani ostvarivati - kroz naše svakodnevno obraćenje i rast u vjeri, kroz otvaranje Duhu Svetom. Drugi poziv jest onaj koji se tiče konkretnog ostvarivanja prvog poziva. Kako, dakle, konkretno ostvariti poziv na svetost koji nam je svima zajednički. Netko to čini kroz svećeništvo ili redovništvo, netko kroz brak, a netko kroz život posvećenog laika. Svaki krštenik je pozvan i poslan ostvariti svoj „vlastiti" poziv kroz konkretno poslanje u Crkvi i svijetu. Naš kršćanski poziv i poslanje znak su da Bog računa na nas. Bog nas treba i želi s nama surađivati u spasenju drugih ljudi. Zanimljiv je način kako Isus poziva apostole da ga slijede, odnosno uključe se aktivno u njegovo spasenjsko poslanje. Petrov primjer pokazuje da čovjek ne može izbjeći ili pobjeći od Božjeg poziva i poslanja. Petar se smatra grešnim i nedostojnima Isusove blizine nakon čudesnog ulova riba, ispovijedajući: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" I sam prorok Izaija, na početku svoga proročkog poziva i poslanja, priznaje vlastitu grešnost, ali Bog se „ne zamara" time, nego mu odgovara: „krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." Kolikogod se činilo da Petar u svijesti o vlastitoj grešnosti traži ispriku za bijeg od poziva i za neprihvaćanje poslanja, s druge strane, ispovijest vlastite grešnosti, ograničenosti i nedostojnosti pred Bogom dio je ispovijesti vjere u Boga. U iskrenom susretu s Bogom, iz kojega slijedi poslanje, vjernik otkriva vlastitu stvorenost i grešnost. U tom otkriću je i Božji poziv na korjenitu promjenu i obraćenje. S promjenom i obraćenjem započinje poslanje. Kroz obraćenje čovjek nastoji, obasjan Božjim svjetlom, razlučiti i otkriti Božju volju u njegovu životu. Tu ključnu ulogu ima Božja Riječ, kao što pokazuje Petrov primjer. Početak poziva obilježen je poslušnošću Božjoj riječi: „Na tvoju ću riječ baciti mreže". Poslušnost Božjoj Riječi je nesumnjivi pokazatelj živog pouzdanja u Gospodina i neupitne sigurnosti u Božju prisutnost u vlastitom životu, bez čega je nemoguće ostvariti kršćanski poziv i poslanje u Crkvi. Marko Bijelić OP