40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 16. MOLITVA

ghrtz

 

Sakrament euharistije otkriva nam otajstvo Božje prisutnosti i blizine. Osobna molitva je iskorak naše čežnje za tom blizinom. Ona nam otvara i omogućuje prostor susreta s Bogom koji nas čeka u našem srcu. Iskustvu Božje blizine se otvaramo kroz molitvu. Molitva je više potreba nego dužnost. Molitva je potreba žive vjere u traženju osobnog odnosa s Bogom, bez kojega ne možemo spoznati Božju volju za naš život. Kao što svaki ljudski odnos živi od komunikacije tako i naš odnos s Bogom živi od molitve, koja unosi u nutrinu vjernika pravu i trajnu radost. Općenito, a napose u korizmi, molitva je znak naše vjernosti (odanosti) i postojanosti pred Bogom. Tko moli, ne živi više od sebe, za sebe i svojom vlastitom snagom. U tom kontekstu možemo govoriti o molitvi kao jednom obliku odricanja, pokore i žrtve budući da molitva traži vrijeme za Boga. Onaj tko moli, svjedoči svojom molitvom da ima vremena za Boga što zahtjeva odreći se nekih drugih osobnih aktivnosti i to vrijeme podariti Bogu. Nemoj si dopustiti da trenuci tvoje molitve budu one mrvice, preostale na stolu tvoga dana, nakon svih drugih aktivnosti. Staviti Božje ispred ljudskog je smisao molitve i posta u korizmenom vremenu. Ako ti Bog nije na prvom mjestu, upitno je tvoje pouzdanje u Božju milost. Onaj tko usrdno i postojano moli, uspjet će, uz Božju pomoć, u svojim korizmenim odlukama i nastojanjima. Bez molitve će pokora i žrtva biti vrlo teški i mučni, a svako će korizmeno odricanje u tvojim očima izgledati besmisleno. Moli otvorena srca puna pouzdanja i svako tvoje djelo ljubavi postat će plodonosno Božjim blagoslovom. U molitvi otkrij snagu koju ti Bog daje da (u)činiš dobra djela s ljubavlju nemoćnima, potrebitima i svima u nevolji. U molitvi se (na)uči stavu raspoloživosti za slušanje Božje riječi, koja ti pomaže uzdignuti svoje srce od prolaznih stvari k Bogu, prepoznati ono važno i neophodno za smisao i cjelovitost vlastitoga života i ne zaboraviti na zahvalnost i ljubav Bogu u trenucima iskušenja i radosti. Zato molitva zahtjeva (nutarnju) tišinu: utišati se, biti tih i čekati dok Boga ne čuješ. U toj šutnji i tišini nutrine prepoznaj i doživi prisutnost Onoga, koji je sam tišina, mir, nježnost, milosrđe i opuštenost. Marko Bijelić OP