Obraćenje je potreba kršćanskog života

what-is-conversion 833 460 80 c1U evanđeljima susrećemo Isusov poziv na obraćenje. Zašto je obraćenje tako potrebno i nužno za kršćanski život? Bez obraćenja kršćanski identitet brzo zapada u krizu vjerodostojnosti. Bez konstante svakodnevnog obraćenja vjera ne može rasti i dozrijevati kroz zajedništvo Crkve. Svijest o potrebi za kontinuiranim obraćenjem rađa se iz čovjekove potrebe za oproštenjem.

Tko se ne pokaje za svoje grijehe i odbije tražiti oprost za njih, okreće se i udalje od Boga. Ali obraćenje se ne može svesti na vanjsko, formalno i obredno priznanje grijeha. Oproštenje traži i promjenu života, što mora doći iz čovjekove nutrine, prožeti cijelo njegovo biće i zahvatiti sve segmente njegova života. Nema istinskog obraćenja (metanoia) bez promjene načina razmišljanja i ponašanja prema drugima, u smislu stalnog pročišćavanja i usavršavanja svoga živog odnosa prema Bogu, svojim bližnjima i prema samom sebi. Kada Isus upozorava da bez obraćenja čovjek je na putu propasti, želi time ukazati da, ako svoj život ne uskladi sa zahtjevima Evanđelja (Radosne vijesti), čovjek riskira da zauvijek (u vječnosti) bude odvojen od Božje ljubavi (stanje pakla). Obraćenje, slikovito rečeno, je prepuštanje kormila vlastitog života Duhu Svetome s jadnim ciljem: Bogu se svidjeti i živjeti po njegovoj volji. Život oblikovan Božjom riječi obilujem novim djelima potaknutim djelovanjem Duha Svetoga u srcu. Duh obraćenja nas potiče oduprijeti se sebičnosti, prestati imati pogled uperen isključivo na sebe i okrenuti ga prema Isusovoj Muci; nastojati biti bližnji braći i sestrama u teškoćama, dijeleći s njima svoja duhovna i materijalna dobra. Kroz konstanto obraćenje omogućujemo da se u našem životu, u sadašnjosti, pokaže moć Kristove pobjede nad grijehom i smrću. Polazeći od prošlosti, obraćenje je čin sadašnjosti zbog i za budućnost. Sama promjena životnog stava ne dopušta čovjeku u potrazi za novim rješenjima da ostane zarobljen vlastitim nezadovoljstvom među sjenama prošlosti. Zbog toga je obraćenje kao promjena samoga sebe naša zadaća i životna šansa jer nam oslonjenost na Boga otvara nove mogućnosti. Kroz te nove mogućnosti Bog nas izaziva da promijenimo sebe i odvažimo se pravednije i istinitije živjeti po njegovim zapovijedima. Uistinu biti kršćanima, ali djelima. Tko se poziva na Isusa, mora nastojati biti i živjeti kao Isus. Djelima pokazujemo i svjedočimo da smo Kristovi. Zbog toga se obraćenje uvijek tiče konkretnog života i odnosa među ljudima. Iako Isus prispodobom o neplodnoj smokvi očituje Božju strpljivost s nama, njegovo inzistiranje na hitnosti obraćenja upućuje da Bog ne može čekati do kraja na plodove našega života. Bez obraćenja naše kršćansko življenje ostaje površno i besplodno za nebo: bez budućnosti kod Boga. Iskustvo uči da obično nedostatak volje za obraćenjem je znak manjka želje ili čežnje za Bogom u vlastitom životu. Bez vlastitog obraćenja ne može se spoznati pravo i istinsko Božje lice ljubavi i milosrđa. Marko Bijelić OP