Isusova muka i smrt: Bog na nasilje ne odgovara nasiljem

ramos-840x430 0Na nedjelju Cvjetnicu uvijek slušamo opis i dramu Isusove muke i umiranja, u kojoj je Ljubav (Božja) ponižena, odbačena, prezrena i neprepoznata. Sam Bog je izložen nasilju čovjeka. Sin Božji je osuđen i razapet od ljudi. U svojoj muci i smrti Isus Krist obuhvaća i proživljava sve osude i smrti u povijesti, djela ljudske mržnje i nepravednosti. Mnogi i šaroliki likovi sudjeluju u Isusovoj muci i smrti.

Na djelu je solidarnost u zlu. I danas svatko od nas može biti dionik te solidarnosti u zlu, sudjelujući u patnji nevinih, ali i šuteći pred trpljenjem i stradavanjem pravednika. Kada se čovjek prepusti zlu da ga obuzme, tada se otkriva kolika je njegova nutarnja bijeda. Ali na tu ljudsku bijedu kamenoga srca Bog odgovara veličinom svoje ljubavi i milosrđa. Bog se ne opire nasilju. Ne pokušava nasilje pobijediti i suzbiti nasiljem nego neizmjernom dobrotom i milosrđem vlastitoga srca, koje će biti probodeno na križu za oproštenje i spasenje: dar novoga života čovjeku. Na križu istinska i nesebična ljubav otkriva svoje lice i naum da se u potpunosti, iz vjernosti ljubavi, preda u ruke ljudima za njihovo spasenje. Božja volja je spasenje čovjeka, da ima život u punini. Slikovito rečeno Bog ne pita za cijenu kada je u pitanju čovjekova budućnost. Božja ljubav pretvara križ iz znaka smrti i prokletstva u početak i dar novoga života. U muci i smrti na križu ljubav je oslobođena i očišćena od svakog natruha interesa i egoizma. U križu je čovjeku očitovana lekcija kako Bog ljubi. Ljubi, praštajući dok umire. Ljubav ne zna mrziti: Oče, oprosti im, ne znaju što čine. Ljubav se ne boji smrti. Zato je spremna umrijeti za život drugoga. „U ruke tvoje, Oče, predajem duh svoj!" Isus umire bez straha, uvjeren da ide u okrilje Očevo. Isus umire kao pravednik, pun pouzdanja u Boga. Pravednik ne umire zauvijek. Pravednikova smrt je u konačnici uvijek pobjeda nad silama tame jer Boga ga opet činim živim (uskrisava). Nasilje i mržnja mogu prekinuti život, ali nikada ne mogu podariti život. Samo Bog daje novi životni početak. U tom svjetlu Isusova je smrt početak novoga vremena za svjedoke Božje ljubavi. Kao što Bog nije napustio svoga Sina nego ga je proslavio, isto tako će oživiti one koji su prigrlili Isusov križ, ne kao stvar za nositi, nego kao istinu svoga života. Isusova muka i umiranje na križu može nas poučiti poslušnosti Božjoj volji na našim životnim putovima, pa i onda kada to uključuje trpljenje. Stoga je za nas Isusova muka i križa, kao put njegove patnje, put našega spasenja ali i poziv nama da Isusa nasljedujemo, prije svega u praštanju. Marko Bijelić OP