Poučak Tomine (ne)vjere

Santo20TomsSvaki čovjek, duboko u sebi, nosi čežnju za Bogom, često skrivenu ili prikrivenu iskonskom žudnjom za srećom. Ta čežnja je odraz istine da nas Bog ljubi. Bog voli svakog čovjeka, neovisno o tome da li on vjeruje ili ne. Bog svakom čovjeku želi dati svoj vlastiti život po Isusu Kristu. Bog je čovjekov stvoritelj, poznaje i voli ga. Zbog toga čovjek svoju konačnu sreću može jedino (pro)naći i dosegnuti u Bogu. U toj činjenici se nalazi korijen čovjekove vjere u Boga.

Vjerovati znači prihvatiti Božji plan koji uključuje najbolje za mene, kako sada tako i zauvijek u nebu. Naravno da čovjek može sumnjati u Boga i njegov plan (volju). Sloboda mu to dopušta i omogućuje. Tu dramu vjere i sumnje najbolje ocrtava primjer apostola Tome zvanog Blizanac nakon Isusova uskrsnuća. Toma ne vjeruje svojim prijateljima da je Isus uskrsnuo, da su ga vidjeli živoga. Želi osobno to iskusiti i provjeriti: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." Da li je Toma trebao povjerovati zato što su to to drugi apostoli od njega tražili? Vjera je u neku ruku raspoloživost volje i otvorenost srca. Nitko ne može vjerovati zato što bi to trebao ili morao. Na toj liniji je shvatljiv Tomin zahtjev jer Toma traži osobni susret s Gospodinom. Tominu odsutnost s prvog Isusova ukazanja apostolima možemo protumačiti kao dokaz da Toma na početku Isusa traži sam, izvan zajednice. Ali Toma razloge i temelje svoje vjere neće naći na svom osamljenom putu traženja izvan zajednice. Njegov susret s Isusom se događa u zajednici vjere. Zajednica vjernika je mjesto u kojem se vjera daruje, raste i sazrijeva, pročišćavajući se od sumnji. Vjera jest plod osobnog susreta s Bogom, ali nije privatna jer uključuje zajedništvo vjernika. Nema istinskog susreta s Bogom bez iskrenog susreta s braćom i sestrama u vjeri. Čovjek može povjerovati kada počne upoznavati Boga kroz zajedništvo vjere. Apostol Toma je u osobnom susretu s raspetim i uskrslim Gospodinom tražio razloge za svoju vjeru. Toma se želi osobno uvjeriti u Isusove rane budući da se Isus prepoznaje po znakovima muke i smrti. Uskrsnuće ne briše znakove smrti. Ljubav se ne odriče svojih ožiljaka. Po uskrsnuću ti tragovi smrti postaju znakovi pobjede života nad smrću. Suočen s prisutnošću raspetoga, pokopanog i raspetoga Krista, koji živi, Toma daje duboku i snažnu ispovijest vjere: „Gospodin moj i Bog moj". Postuskrsni Tomin poučak nas uči da je put vjere uvijek osoban i da ga svatko nalazi preko vlastitih pitanja, koja se žive i čiji se odgovori, prije svega, traže u zajednici onih koji vjeruju. „Privatizirana" vjera, ne prepoznaje uskrsloga Krista. Marko Bijelić OP