Pastir i čuvar naših duša

hss 20170223 qykllu cropU evanđeljima, napose u Ivanovom, pitanje s kojim se muče Židovi, postajući im kamen spoticanja u pristupu Isusu i razlog njihove nevjere, jest pitanje njegova identiteta: tko je Isus? Ivan u svom evanđelju želi svojoj zajednici odgovoriti na pitanja: Tko je Isus? Što znači njegov život i poruka ljudima? Što uopće može ponuditi svijetu? Zbog toga za evanđelista Ivana je važna i snažna slika Isusa „dobrog pastira", koji je spreman sve žrtvovati, čak i svoj život, za svoje (stado).

Isus je pastir koji vodi svoje ovce na zelene poljane i tihane vrutke, to jest u sigurnost života vječnoga. Slika dobrog pastira je nama danas pomalo arhaična, ali u Isusovo vrijeme je bila slikovita jer pripada svakodnevnom životu i u sebi nosi duboku istinu o biti Isusova poslanja među ljudima radi ostvarenja božanskog spasenjskog djela. Isus kao dobri pastir jest ispunjenje Božjega mesijanskoga obećanja iz Staroga zavjeta da će podići pastira koji će pasti njegov narod kao svoje stado, skrbeći se za njega i vodeći ga na pašnjake života. Po proroku Ezekielu Bog poručuje: „Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!" Glavno obilježje dobrog pastira jest briga i ljubav za svoje ovce. Upravo zbog toga njegov glas je prepoznatljiv njegovom stadu. Kao što ovce prepoznaju, slušaju i slijede svoga pastira, tako i mi po Duhu Svetome prepoznajemo, slušamo i nasljedujemo u jednostavno srca Isusa Krista, koji nas osobno poznaje. Ovdje se dotičemo i pitanja našega kršćanskoga identiteta: tko smo mi u dramatičnoj stvarnosti ljudskoga života? Naš identitet je određen time kome pripadamo, u koga imamo povjerenje, kome vjerujemo i slijedimo. Mi smo kršćani i vjernici zato što slijedimo Isusa Krista jer smo prepoznali i povjerovali njegovoj ljubavi budući da se je predao u smrt da bismo mi imali život (vječni). On nam omogućuje i daje puninu života, vodeći i hraneći nas na pašnjacima života, dajući nam živu Božju riječ. Usudimo se biti njegovo stado, članovi njegove zajednice, Crkve. U životnom zajedništvu s Njime je prisutno obećanje zajedništva s Bogom jer sam Isus kaže da: „Ja i Otac smo jedno!" Svatko tko se osloni na Isusa, iskusit će to zajedništvo s Bogom. Upravo ta Božja prisutnost u našem životu mijenja perspektivu i horizonte naše budućnosti. Kada Isus govori o sebi kao dobrom pastiru, iza toga stoji cijelim svojim životom. Ali također svojom odgovornom i skrbnom ljubavlju, dajući „svoj život za ovce", stoji iza našega života i budućnosti. On je Pastir i Čuvar naših duša. Marko Bijelić OP