Duh Sveti Branitelj i Tješitelj

cropped-49a65b56-6696-428e-844b-65c2ef727b99-1Otajstvo i stvarnost Crkve su neshvatljivi bez Duha Svetoga, njezinog nutarnjeg poticaja, koji je čini osjetljivom za istinu i za dobro. U svom oproštajnom govoru učenicima na posljednjoj večeri Isus daje obećanje o dolasku Duha Svetoga, Branitelja i Tješitelja, koga će Otac nebeski poslati u njegovo ime. Zadaća će Duha Svetoga biti poučavanje apostola i podsjećanje, dozivanje u pamet, o svemu onome što im je Isus govorio, propovijedao i naviještao. To obećanje vrijedi za Crkvu u svim vremenima. I dok daje obećanje o dolasku Duha Svetoga, Isus jasno daje do znanja tko može primiti toga Duha Svetoga, odnosno na komu će se ispuniti Isusovo obećanje.

Samo oni koji ljube Isusa i čuvaju njegovu riječ, koja je od nebeskog Oca koji ga je poslao, primit će Duha Svetoga – "Paraklita". Za evanđelista Ivana ljubav prema Isusu se izražava vjernošću njegovoj riječi i njegovim zapovijedima. Obećanje Duha Svetoga je obećanje da kršćani, Isusovi učenici, neće biti napušteni ili ostavljeni sami. Duh Sveti nam je jamac i dokaz da nismo siročad. Bog nikada ne prestaje biti otac svojoj djeci. Samo pomoću Duha Svetoga možemo otkriti potpuni i pravi smisao onoga što nam je objavio Isus, ali ujedno i naučio nas moliti, da je Bog naš nebeski Otac. Ivan u svom evanđelju na pet mjesta (Iv 14,15-17; 14, 26; 15, 26-27; 16, 7-10 i 16,13-15) govori o trećoj božanskoj osobi Duha Svetoga, rabeći grčku riječ: "parakletos". Etimološki gledano, „parakletos" je sastavljen od "para" (propozicija koja ima značenje: uz, pored, sa strane) i "kaleo" (glagol čije je glavno značenje "zvati"). U etimološkom smislu "Paraklet" je netko tko je pozvan da bude uz nekoga drugoga (kao pomoć ili asistencija). U prvim će stoljećima crkveni oci "parakletos" prevesti na latinski s pojmom "advocatus": odvjetnik, zagovornik, pomoćnik, branitelj. Duh Sveti, Branitelj je za prve kršćane bio izraz i znak osobne Isusove nazočnosti među njima. On nas podsjeća na drugo Isusovo obećanje: "Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta" (Mt, 28,20). Ali uz to ima i didaktičku funkciju: poučavajući Isusove učenike o svemu i dozivajući im u pamet sve što im je Isus govorio, očuvati živima Isusove riječi, geste i djela u prvim kršćanskim zajednicama, a kasnije u čitavoj Crkvi. Nitko ne može rasti u vjeri niti produbiti svoju vjeru bez pomoći i djelovanja Duha Svetoga odnosno ako ne ljubi Isusa Krista i ne čuva njegovu Riječ u svom životu. Marko Bijelić OP