Kršćanska ljubav je uronjena u otajstvo Trojstva

TRINIDADIspovijest vjere da postoji samo jedan Bog, ali u njemu su tri osobe: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti nikada neće u potpunosti stati u naš um. Čovjek, bio vjernik ili nevjernik, ne može do kraja odgovoriti ili riješiti pitanje o Bogu. Radi se o najvećoj tajni naše vjere, koju ne možemo potpuno shvatiti iako je se svakodnevno spominjemo, čineći znak križa i izgovarajući imena triju božanskih osoba. Otajstvo i bit Boga nadilazi naš ljudski um.

Vjerom u trojedinoga Boga ispovijedamo zajedništvo i jedinstvo božanskih osoba. Bog ne može biti ljubav bez toga zajedništva. Osamljenost ne poznaje ljubav. Naš Bog sigurno nije nekakav „vuk samotnjak" Bog, kao tri osobe, u sebi dijeli ljubav između Oca, Sina i Duha Svetoga. Tu ljubav Bog želi i s nama podijeliti. U taj odnos ljubavi između Oca, Sina i Duha Svetoga, u čemu je sama bit Boga, Bog nas želi uvući. Zajedništvo s Presvetim Trojstvom, kroz savršenu vezu i povezanost s Bogom i jedni s drugima, cilj je i smisao našega (kršćanskog) života i postojanja. To se nadamo u potpunosti ostvariti u nebu. Svetkovina Presvetoga Trojstva podsjeća nas, ne samo, na ono što je Bog u sebi, nego i na razlog zašto nas je Bog stvorio: da bi participirali u njegovoj ljubavi. U tom kontekstu Božje ljubavi shvaćamo zašto je u središtu naše vjere povezanost i nasljedovanje Isusa Krista. Po Isusu Kristu, u otvorenosti njegovom Duhu, Duhu Svetom, ulazimo u zajedništvo Božje ljubavi, odnosno Trojstva. Bez povezanosti nema zajedništva. U toj povezanosti odnosima ljubavi, Otac, Sin i Duh Sveti su jedno. Nema pravog kršćanskog života bez sudjelovanja u zajedništvu božanskih osoba, što je moguće jedino životom i djelima ljubavi. Zbog toga je ljubav, kroz otvorenost zajedništvu i jedinstvu u različitosti, prvi i najvažniji zahtjev kršćanskoga i vjerničkoga življenja. U kontekstu svetkovine Presvetoga Trojstva ne zanosimo se mišlju da sve o Bogu znamo. Definicije i dogme nisu gospodari Istine nego služe istini, odnosno usmjeruju i potiču traženje Istine. Ljubav se ne zanosi idejom da može objasniti tajnu Boga, nego svoj život oblikuje življenjem te tajne. Kršćanska ljubav je uronjena u tajnu Boga. To je duhovno (i mistično) iskustvo brojnih kršćana koji razumom nikada nisu objasnili tajnu Boga, ali su ga susreli i iskusili (doživjeli) tajnu njegove prisutnosti i blizine u vlastitom životu, shvaćajući da se u objavi Božje istine o sebi ujedno nalazi i istina o čovjeku, tj. o njima. Isus, Sin Božji, objavio je punu istinu o Ocu nebeskom. Duh Sveti, nastavljajući djelo Sina, uvodi vjernike u puninu te istine i proslavlja Oca po djelima Isusovih učenika. Marko Bijelić OP