Zaborav može okovati uspomene, spriječiti da se na krilima riječi iz prošlosti vinu put budućnosti, ali ne može prekriti ili skriti radost predane vjere niti može ukrotiti osmjeh darovane slobode, iza kojeg se kriju skrivene misli i molitve, a opet razotkrivene kišom iskri u onom pogledu koji dira i miluje nutrinu, i koji ispunja prazninu između riječi okusom bliskih duša koje se gledaju vedrinom nebeskog horizonta kroz prozorsko staklo vječnosti.
M.B.
Mi u Duhu Svetome i Duh Sveti u nama
Nedavno mi je u jednom razgovoru bilo postavljeno sasvim obično, jednostavno pitanje: "Kako treba izgledati današnja Crkva?" U prvi trenutak pitanje mi se učinilo sasvim lagano. No, kad sam pokušao odgovoriti našao sam se pred nizom sumnji i dvojbi. Stvarno, kakvu Crkvu danas (iz)graditi? Zar često ne nailazimo izvan Crkve, ali i u Crkvi, na mišljenje da je Crkva strogo hijerarhijska institucija s točno određenim pravima i ovlastima. Sigurno je da tu ima istine. No, čini mi se da je to (pre)usko određenje Crkve.
Fulgencije je gajio posebno prijateljstvo s Henrikom, s kojim se je poznavao još od djetinjstva. Henrik je imao jednu posebnu strast: lov. Bio je jedan od najboljih i najpoznatijih lovaca u tom kraju. I nitko tako dobro nije poznavao planinu i njezine šume, skriven kutke kao Henrik. Jednom kad su Fulgencije i Feliks bili kod Henrika, Fulgencije je pozvao Henrika da ispriča onu (lovačku) priču o vuku koji je odrastao s divljim kozama. "To se je dogodilo davano. U jednom lovu na vukove, cijeli jedan čopor vukova je bio pobijen. Jedino je ostalo jedno malo mladunče. U tom kraju je paslo stado divljih koza koje su ga usvojile i prihvatile kao dio svoga stada. I tako je to mladunče vuka radilo sve što rade i koze. Čak je i paslo travu.
Jednom zgodom u razgovoru sa svojim učiteljem Fulgencijem Feliks je otvorene duše priznao pitanje koje mu se često "mota" po glavi. "Koliko je velik doista Bog u mom životu"? Fulgencije mu je odgovorio: "Sutra ću ti pokazati!". Sutra dan su krenuli na svoju svakodnevnu popodnevnu šetnju. I kad su došli na put koji se, vrludajući, gubio negdje u brdima, Fulgencije pokaže prstom na vrh brda i upita: "Koliki je velik onaj dvorac na vrhu brda"? Feliks odgovori: "Odavle se čini sasvim malen, skoro velik kao moj kažiprst".
U duhu Božića, u nedjelju 5. siječnja zbor mladih "Osvit" pjevanjem je uljepšao misno slavlje za beskućnike koji žive i hrane se u samostanu Misionarki ljubavi, sestara Majke Terezije u Jukićevoj 24 u Zagrebu.