Jednog tjednog dana, učitelj Fulgencije je primijetio kako je njegov učenik Feliks pomalo "izgubljen", zamišljen, skoro zabrinut. Nakon što je uhvatio Feliksa da ga uopće ne sluša odnosno da je tijelom prisutan ali duhom odsutan, upita ga: "Muči li nešto?" Feliks mu odgovori: "Sinoć sam usnuo čudan san i ne znam kako da ga shvatim." San ide ovako: "Usnuo sam kako se nalazim u pustinji ili nekoj stepi i bježim pred lavom, koji me progoni. Srećom, naletio sam na nekakvo stablo, skočio sam i uhvatio se za granu. Ostao sam tako visjeti dok je lav bio ispod mene i čekao hoću li pasti. U tom trenutku sam ugledao na mjestu gdje se grana, na kojoj sam visio, spaja s deblom, dva štakora crni i bijeli kako glođu granu na kojoj sam visio.
Poznata je činjenica da se svakog četvrtka u prostorijama naše župe okuplja i djeluje DOMA (dominikanska mladež) pod vodstvom p. Marka, župnika. Tijekom naših okupljanja razgovaramo o ozbiljnim temama, vezanih uz život i vjeru mladih, dijelimo naša vlastita iskustva, molimo se. Svakog prvog četvrtka u mjesecu hodočastimo zaštitniku i blaženiku Augustinu Kažotiću i slavimo misu.
Dok su radili u samostanskom vrtu, učitelj Fulgencije prozbori Feliksu: "Ja sam tvoj učitelj, zar ne!?" "Naravno", potvrdi mirno! " "I što je moja zadaća?", nastavi učitelj. Feliks se uspravi i odgovori: "Pa da me odgojiš i pomogneš mi postati i biti redovnik". "Točno", potvrdi Fulgencije, "a posao svakog odgojitelja i roditelja je upravo u tome ne dopustiti ili spriječiti da oni koje odgajaju krenu s krivim navikama, jer se iz njih rađaju slabosti i mane." Učitelj potom prstom pokaza na ružmarin koji je malo prije zasađen: "Iščupaj ga!" Feliks to učini bez problema.
Nedavno pročitah jedan članak pod nazivom "Brak nije mrak". On se, dakako, može različito tumačiti, no autor je htio uputiti na dvije krajnosti. Jedna je ženidba iz inata, a druga bijeg od ženidbe. Od malena živimo u okolini gdje je institucija braka nešto ozbiljno i značajno. Točno se znalo kad se otprilike treba ženiti jer ako to ne poštuješ, onda si ili stara cura, usidjelica ili stari dečko, okorjeli neženja i šta ja znam što sve ne (iako imaš 25 godina)! Danas se te granice pomiču, a i kriteriji su puno viši. Djevojke više ne traže princa na bijelom konju nego u bijelom autu (više ni boja nije važna), a i većina dečki traži barbiku koju će pokazivati svojim prijateljima i rodbini.
Postoje situacije i iskustva u životu koja nas vode na rub naše vjere. Za Feliksa je to bilo iskustvo susreta s umirućom djecom. Poslije svakoga posjeta i susreta s njima, Feliks se osjećao poput tužitelja koji bi Boga najradije posadio na optuženičku klupu. "Zašto, Bože?", znao je često mrmljati kroz zube.
Slikovito to reče Tagore, to je Božje premještanje čovjeka s jedne ruke na drugu, kako što to čini majka s djetetom. Kad ga majka premješta iz jedne ruke u drugu ono plače. Ovom slikom je rečeno da je samo jedan i jedinstven život a on samo doživljava svoje preobrazbe. Dapače bi se moglo reći da ova dva pola istog života čine jedan život koji je započeo Božjim darom i koji ostaje trajno kao Božja datost. Smrt se ne smije ni u kojem slučaju tabuizirati.
U petak 1. studenoga, vjernici slave svetkovinu Svih svetih, zajedništvo živih i pokojnih. Često imamo krive slike o svecima. Jedni misle kako se radi o ljudima koji za ovezemnog života nisu jeli, a ni pili, nego su samo molili i pokorom se mučili. Drugi pak misle da se radi o nad ljudima, lišenih svih želja. No, jeli tomu tako? Nije! Što je bitno da netko bude svet? Živjeti život čista pogleda, srca puna ljubavi, uha osjetljiva na teškoće svoje braće. Potrebno je znati se veseliti uspjehu drugih i radovati se istini.
U četvrtak 24. listopada u 83. godini, u Rijeci je preminuo istaknuti hrvatski arhitekt i arhitekt naše crkve i samostana, akademik Boris Magaš. Boris Magaš rođen je u Karlovcu 1930. Diplomirao na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1955., od 1956. asistent je prof. Turine. U projektnom birou Inženjering u Zagrebu od 1967. voditelj je projektne grupe, a od 1969. vodeći projektant u Građevno-projektnom zavodu u Rijeci. Na Fakultetu građevinskih znanosti u Rijeci 1974-83 izvanredni pa redovni profesor.
Opširnije:In memoriam: arhitekt crkve i samostana, akademik Boris Magaš
Učitelj Fulgencije je uvijek iskazivao posebnu brigu i privrženost prema prosjacima i siromasima. Ne samo da im je pomagao materijalno koliko je mogao, nego i razgovorom. Često ih je znao okupljati na ulici i poučavati ih. Uvijek je govorio da ih Bog ljubi i da nisu ništa manje vrijedni u Božjim očima. Jednom prilikom oko njega se je okupila mala grupica siromaha, prosjaka i beskućnika. Izvadio je zlatni novčić, koji je primamljivo svjetlucao na sunčevim zrakama ali još više u očima tih prosjaka.