Klement XI., papa, na budući spomen.
Nedavno su na molbu sina Antonina Clochea, vrhovnog učitelja Reda braće propovjednika, naša časna braća Svete Rimske Crkve, kardinali Svetog zbora obreda, izdali dekret sljedećeg sadržaja:
“Lučerski odbor za kanonizaciju bl. Augustina, Dalmatinca, člana Reda propovjednika, zagrebačkog, a potom i lučerskog biskupa. Sveti zbor obreda, na prijedlog uzoritog i prečasnog gospodina kardinala Petruccija, 19. lipnja 1700., a s odobrenjem Njegove Svetosti, smatrao je sigurnim da postoji štovanje od pamtivijeka bl. Augustina. Stoga je otac Antonin Cloche, vrhovni učitelj Reda propovjednika, ponizno zamolio Sveti zbor obreda kako bi se udostojao dopustiti da se u gradu Luceri može nastaviti slaviti blagdan spomenutog bl. Augustina s vlastitim časoslovom i misom istog blaženika, kao što je utvrđeno da se dosad činilo. Također je zamolio da se dobrostivo udostoji proširiti to dopuštenje na čitav Red propovjednika, na beneventsku provinciju, u kojoj se nalazi grad Lucera, na trogirski grad i biskupiju te splitsku biskupiju. Isti Sveti zbor obreda, na prijedlog uzoritog i prečasnog gospodina kardinala Gabriellija, saslušavši kako usmeno tako i pismeno nadbiskupa Mire, promotora vjere, kojima su se pridružile smjerne molbe uzoritog i prečasnog kardinala Ursinija, nadbiskupa Beneventa, splitskog nadbiskupa, lucerskog biskupa i drugih biskupa cijele beneventske provincije te trogirskog biskupa. Te su molbe predočene Njegovoj Svetosti i ovom Svetom zboru obreda, koji smatra da se može dopustiti časoslov i misa spomenutog bl. Augustina u gradovima Luceri, Zagrebu i Trogiru te u tim biskupijama i Dominikanskom redu; misa i časoslov neka se uzmu iz Zajedničkog slavlja ispovjednika i biskupa, ako se to svidi Njegovoj Svetosti. Dana 1. listopada 1701. Pošto sam ja, kao tajnik, naprijed rečeno iznio našem Presvetom gospodinu, Njegova je Svetost to dobrostivo potvrdila. Dana 19. istog mjeseca listopada
Budući da spomenuti vrhovni učitelj Antonin – kako nam je on sam izložio – veoma želi da se navedeni dekret, kako bi bio čvršći, utvrdi zaštitom naše apostolske potvrde, mi, želeći vrhovnom učitelju Antoninu pokazati posebnu naklonost milosti, odrješujemo ga i smatramo odriješenim od bilo kojeg izopćenja, suspenzije i interdikta te od drugih crkvenih presuda, cenzura i kazni donešenih bilo po zakonu bilo po čovjeku u bilo kojoj prigodi ili zbog bilo kojeg uzroka, ako je nečim od toga vezan, ali samo da se postigne ovaj učinak. To činimo potaknuti molbama koje nam je o tom ponizno uputio te predočeni dekret apostolskom vlašću snagom ovog pisma odobravamo i potvrđujemo te ga osnažujemo nepovredivom apostolskom čvrstoćom, poštujući ipak u toj stvari autoritet spomenutog Zbora kardinala.
Odlučujemo da ovo pismo jest i uvijek bude čvrsto, valjano i djelotvorno, da ima i postiže svoje pune i cjelovite učinke, te da se njime možeš potpuno poslužiti u svemu i prema svima na koje se odnosi ili će se u svoje vrijeme odnositi. Također ovo pismo takvim moraju smatrati i prosuditi svi suci, bilo redoviti bilo ovlašteni, pa bilo to i preslušatelji (auditores) suda apostolske palače. A ako to koja vlast, bilo svjesno bilo u neznanju, pokuša osporiti, bit će to nevaljano i uzaludno. Tako neka bude bez obzira na apostolske odredbe i naredbe, ili na koju drugu zapreku. Želimo pak da prijepisi ili primjerci ovog pisma, pa i tiskani, potpisani od nekog javnog bilježnika i ovjerovljeni pečatom crkvenog dostojanstvenika, imaju potpuno istu vjerodostojnost na sudu i izvan njega kao što ih ima ovo pismo kad je predočeno ili pokazano.
Dano u Rimu kod Sv. Petra, pod ribarskim pečatom, dana 4. travnja 1702., druge godine našeg pontifikata.
Preveo: Josip Mlinarić, OP
(u: Kažotić, prigodni broj, (1992.), str. 5-8)