Mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački: homilija prigodom otvaranja godine bl. Augustina Kažotića, Zagreb, katedrala, 4. travnja 2001.

 josipbozanic

Draga braćo i sestre!

U današnjem svetom Evanđelju Isus se predstavlja kao Dobri Pastir koji je došao da ljudi život imaju i da ga imaju u izobilju. On svoj život polaže za svoje. On poznaje svoje kao što i njega poznaju njegovi. Kao što njega poznaje Otac i On Oca, tako i njegovi poznaju njega i On njih. Lik dobrog Pastira kroz povijest Crkve nadahnjuje mnoge, a osobito one koji su u narodu Božjem postavljeni da poput Isusa Dobrog Pastira vode njegovu Crkvu. I blaženik što ga danas slavimo, zagrebački biskup Augustin Kažotić, jedan je od njih. Na današnji dan prije 299 godina, 4. travnja 1702., papa Klement XI. proglasio je blaženim biskupa Augustina Kažotića. Stoga ovim slavljem započinjemo Kažotićevu godinu koju ćemo zaključiti na Bijelu nedjelju, 7. travnja 2002. godine.

Dana 4. listopada 1997., u homiliji mise kojom sam započeo službu zagrebačkog nadbiskupa, između ostalog rekao sam: «Ova zagrebačka Crkva blagoslovljena je brojnim nebeskim građanima. Iz dugog niza muževa i žena spominjemo: sv. Marka Križevčanina, prezbitera, bl. Augustina Kažotića, biskupa, sluge Božje: biskupa Josipa Langa, franjevce Antu Antića i Vendelina Vošnjaka, te vjernika laika Ivana Merza. Na smiraju ovoga dvadesetog vijeka i drugoga tisućljeća s pobožnom željom i velikom čežnjom iščekujemo radosni dan kada će nas obasjati svetost najsvjetlijeg lika svete Crkve zagrebačke - sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, čije zemne ostatke u ovoj katedrali vjerni puk časti s velikom pobožnošću». Taj radosni dan svanuo je 3. listopada godine Gospodnje 1998.

Danas nas je okupio spomen zagrebačkog biskupa blaženog Augustina Kažotića. On se rodio oko godine 1260/65. u patricijskoj obitelji Kažotić u Trogiru. Mladi Trogiranin zarana ulazi u dominikanski red. Nakon osnovnih studija poglavari ga 1286. šalju na viši studij filozofije i teologije u Pariz. Po završetku studija Augustin kao profesor predaje na dominikanskim učilištima po Italiji. U isto vrijeme kao vrstan propovjednik djeluje po Italiji, Francuskoj i Hrvatskoj. Bivši dominikanski general, kardinal Nikola Boccasini uključuje Augustina Kažotića u Papino poslanstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj, gdje je trebao pripremiti dolazak Karla I. Anžuvinca na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Kardinal Boccasini je kao novoizabrani papa Benedikt XI. 3. prosinca 1303. dominikanca Augustina Kažotića imenovao zagrebačkim biskupom.

Kao zagrebački biskup Kažotić neumorno radi na obnovi vjerskog i kulturnog života u svojoj prostranoj biskupiji. Provodi obnovu bogoslužja u katedrali, uvodi obavezu zajedničkog časoslova za članove Prvostolnog kaptola, unapređuje crkveno pjevanje, reorganizira Kaptol, energično se zalaže za siromašne i njihova prava, organizira gradnju i uzdržavanje ustanova kršćanske ljubavi. Svjestan da je znanje izvor svakog napretka i da studij vodi k upoznavanju istine, Kažotić se po dolasku u Zagreb svestrano zalaže za temeljiti moralni odgoj i intelektualnu izobrazbu klera. U tu svrhu, u duhu 27. kanona Trećeg lateranskog sabora (1179. god.), biskup Kažotić osniva katedralnu školu u Zagrebu. Ta viša škola podjednako je namijenjena kandidatima za klerički stalež i studentima drugih laičkih profesija. Učeni biskup strogo zabranjuje voditelju škole, kanoniku lektoru, da išta uzima od siromašnih učenika. Augustin Kažotić je autor dviju kraćih teoloških rasprava koje ga smještaju u sam početak razvoja teološke misli u Hrvata, a to su rasprave: O pitanjima krštavanja slika i drugim praznovjerjima i O materijalnim dobrima Krista i njegovih apostola.

Biskup Kažotić pokazuje mnogo ljubavi, razumijevanja i brige prema odbačenima, siromasima i nezbrinutima koji se nisu imali kome uteći za pomoć i zaštitu.

Augustin Kažotić pripada i krugu znanstvenika koji se na razmeđu 13. i 14. stoljeća posvećuju proučavanju prirodnih znanosti i medicine sa željom da stečenim iskustvima budu od koristi svojim suvremenicima. Od 1318. do 1322. Kažotić upravlja svojom biskupijom iz sužanjstva u Avignonu, gdje nalazi utočište pred osvetoljubivim kraljem Karlom Robertom. Kako se ovaj energično usprotivio Kažotićevu povratku u Zagreb, papa Ivan XXII. šalje ga 1322. za biskupa u Luceru, gdje je umro na glasu svetosti 1323. godine.

Biskup Augustin Kažotić je ličnost koja nadilazi okvire Hrvatske i predstavlja nam se kao čovjek europskog značenja. Augustin Kažotić kao kršćanin, redovnik i biskup zrači svetošću koja govori i u današnjem vremenu, na početku trećeg tisućljeća kršćanstva. Na kraju ovog razmatranja želim naglasiti tri Kažotićeve poruke:

1. Blaženog Augustina Kažotića resio je visoki osjećaj za socijalnu pravdu. Na tom području zauzimao se riječima i djelom. Nije se zadovoljavao samo sitnom karitativnom pomoći, već je pokrenuo inicijative koje su smjerale prema temeljitim socijalnim promjenama promičući razvoj i napredak.

2. Interesantna je njegova studija o pitanjima krštavanja slika i drugim praznovjerjima. I danas, a osobito gledajući na nedavnu prošlost, kad se je blagoslivljalo ono što je u skladu s crkvenim propisima, ali nažalost i ono što iskače iz tog okvira, potrebno je moliti za Kažotićev duh koji je bdio da se ne bi obezvrijedili crkveni i bogoštovni čini.

3. Kažotić je pisao i o praznovjerjima. Ima li danas praznovjerja u Hrvatskoj? Praznovjerje zavodi od istine ka neistini i laži. Praznovjerje nameće neka vjerovanja, uvjerenja i stavove koji ne odgovaraju istini. Nekad ima nadnaravni značaj, a nekada i ovozemni.

Draga braćo i sestre, naše hrvatsko tlo obiluje sijačima neistina i poluistina. Ima onih koji maštaju i konstruiraju takozvane činjenice i događaje koji nemaju veze sa stvarnošću i istinom, ali služe za priču i smutnju te hotimično ili zbog senzacije odvode ljude od pravih pitanja, problema i nastojanja. Tako se troše snage i vrijeme na krivom mjestu i u nepotrebnom zalaganju. Neka blaženi Augustin Kažotić, koji se u ono vrijeme borio protiv praznovjerja, pomogne i danas vjernicima i građanima Hrvatske da olako ne povjeruju svakoj vijesti ili medijskoj senzaciji ili ideološkoj indoktrinaciji, te da razvijaju kritički stav prema informacijama koje naša sredstva društvenog priopćavanja nude.

Neka blaženi Augustin Kažotić pomogne i onima koji su u službi prenošenja vijesti i obavijesti da im bude vrhovni kriterij promicanje istine, da budu uvijek u službi dostojanstva svake ljudske osobe te zaštite općeg dobra.

Zaključujem molitvom blaženom Augustinu Kažotiću:

Svemogući Bože, izvore života, mudrosti i milosti

ti se proslavljaš u onima koje odabireš

da budu pastiri u tvojoj Crkvi.

Svoga si slugu, blaženoga Augustina Kažotića,

obdario izvanrednom snagom Duha Svetoga

kojom je vodio Crkvu u Zagrebu i Luceri,

hrabro naviještao Radosnu vijest spasenja,

iz tame zabluda vodio vjernike do spoznaje istine

i omilio ti brigom za siromašne i potlačene.

Po njegovu zagovoru, svježinom svoga Duha

prodahni promicatelje istine i teološka učilišta;

obnovi redovničke zajednice;

okrijepi zdravstvene i socijalne radnike;

budi nagradom svim dobročiniteljima;

pomiri sukobljene, ujedini podijeljene,

a hrvatski i sve druge narode prati na putu blaženstava,

kako bismo ustrajali u vjeri i nadi te svijetlili djelima ljubavi,

i bili dionicima njegove slave.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Zagreb, Katedrala, 4. travnja 2001.