31. NEDJELJA KROZ GODINU - B

Čovjek je takav da su mu u životu potrebni putokazi, neki znakovi, pa čak i zakoni da bi mogao i znao ići pravim putem. Odnosno da bi mogao živjeti, treba spoznati istinu, upoznati put... Tako recimo gdje god da se nalazi, čovjek traži znak, traži po kojim će pravilima živjeti.

Najbolji primjer je promet. Ako nema znakova, možeš izgubiti život. No, i više od toga, ako ima znakova, a ne poštuješ ih – jednako tako gubiš život. A možda i oduzimaš drugome.

Zato je čovjek uvijek sklon živjeti po nekim uputama, zakonima, zapovijedima. Štoviše, čovjek traži nešto za što bi se uhvatio i po tome ili s tim živio. Čovjekova najveća sigurnost je ona koju je već netko prije njega imao. Odnosno, najsigurniji je pod onim zakonima koje žive i drugi, tj. gdje su se i drugi dobro osjećali, živjeli, itd.

U današnjim čitanjima pronalazimo upravo takve zakone, štoviše zapovijedi koje daje čovjeku sam Bog. A može li ijedan zakon biti savršeniji od onoga koji dolazi od najsavršenijega, od Boga? Čovjek može pogriješiti čak i u davanju zakona, no ne i Bog. Samo od Boga može proizaći savršen zakon. I doista, Bog daje čovjeku zakone u obliku zapovijedi. Zapovijed Bog daje jer želi da čovjek to prihvati svim srcem i umom svojim, štoviše da nikad više ne živi kao da zakona nema, kao da Boga nema. Zato Bog u svojoj ljubavi, želeći čovjeku život i sve najbolje u životu, daje svoje zapovijedi.

No, čovjek uvijek pokušava sve zapovijedi svesti na jednu, da po toj jednoj uvijek živi i djeluje. Da ne brine više kosi li se njegovo djelovanje u ovoj zapovijedi s nekom drugom zapovijedi.

Tako i u današnjem evanđelju pitaju Gospodina koja je najveća zapovijed od svih. A Gospodin odgovara: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Fr. Reginald Biklić, OP