33. NEDJELJA KROZ GODINU - B

Svaka crkvena godina (A,B,C) kad se nalazi pri svom svršetku ističe svojim odabirom biblijskih tekstova važnost naše sadašnjice kako bismo sadašnjim odlukama mogli bez straha „stati pred Sina čovječjega“. Završnica svijeta često se u Svetom pismu naviješta u slici prirodnih i društvenih katastrofa (kozmički poremećaji, geološki zastrašujući fenomeni, ratna razaranja i sl.). Međutim, sve su to biblijske slike kojima se ne daje opis konačnih događaja, nego oslik i u tom smislu samo navještaj u kojem nije bitna katastrofa svijeta. Vjernik je pak usredotočen na središnji događaj, odnosno na središnju osobu, a to je Sin Čovječji, Sudac i Presuditelj svijeta. Dakako, pri tom razmišljanju treba imati na umu da se Svemir, Zemlja, čovječanstvo i sama Crkva ne razvijaju nimalo jednostavno, panoramski pregledno. Nije to neki vez koji se mirno i skladno veze kao po nekom sigurnom nacrtu, nego su to češće eksplozije, nasilja, krize, lomovi, jauci, razaranja. Sva ta događanja liče više kobnom neuspjehu i promašaju, više kaosu nego kozmosu.

Prema Bibliji Bog nam se ipak javlja kao onaj koji uvijek postiže ono što hoće, te da je cijelo kozmičko i povijesno događanje nalik na bolne porođajne grčeve iz kojih se nezaustavljivo rađaju njemu slična, zauvijek sretna bića. Govor Biblije, posebice govor sv. Pavla iznenađujuće je sličan evolucionističkom govoru i  blizak je suvremenom načinu razmišljanja. Ipak, kod Pavla nisu to samo porođajni bolovi, nego i borba da se opstane pred nasrtajima Zlo(ga)duha. Kršćanski vjernici ne smiju zaboraviti da eshatološko iščekivanje spada u temeljne zasade kršćanstva, štoviše, u sržno vjerovanje: „I iščekujem uskrsnuće tijela i život vječni!“" Riječ je naime, da sadašnji svijet, svekoliko Božje stvorenje i svaki ljudske stvor – ovakvo kakvo jest – nipošto nije vječno. Ima svoj početak i svoj kraj; doživjet će na svoj način i u svoje vrijeme kraj i  svršetak ovosvjetske egzistencije. Ali taj kraj nije apsolutni svršetak niti posljednja i sva istina o svijetu i čovjeku. Naime, Biblija je izvor čvrste utemeljene nade da Bog, živi Bog i Bog živih „kojemu svi žive“ sprema čovječanstvu veličanstvenu završnicu ovosvjetske povijesti koja je početak svijeta kojemu neće biti kraja. Štoviše, u tom novom Božjem svijetu imat će udjela i materijalni svijet (usp. Rim 19, 19-23).

A onim pak kršćanima koji uporno „ljubopitljivo“ pokušavaju izračunati vrijeme smaka svijeta daje se preporuka: više se potruditi oko vlastite pripravnosti da bi se mogli „održati pred Sinom čovječjim“ (Lk 21, 36).

Fr. Nikola Mioč, OP