34. NEDJELJA KROZ GODINU - ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

Stigli smo do posljednje nedjelje liturgijske godine u kojoj slavimo blagdan Krista Kralja. Blagdan je uveo 1925. papa Pio XI. na nedjelju prije blagdana Svih svetih, ali je liturgijskom reformom Drugoga vatikanskog koncila 1970. stavljen na posljednju nedjelju crkvene godine. Ovaj blagdan je zamišljen kao ustuk tadašnjem rastu sekularizacije te pojavi ideologije fašizma i nacizma. Kristovo se kraljevstvo počelo reklamirati kao priznanje Kristova kraljevanja u obitelji, društvu i državi; liturgijskim pak revidiranjem teksta Drugoga vat. koncila blagdan Krista Kralja dobiva nešto drukčiji naglasak već samim naslovom blagdana „Krist, Kralj svega stvorenja“, naglašava se eshatološka dimenzija Kristova kraljevstva kao cilj povijesti, svijeta i čovječanstva, odnosno njegovo je kraljevanje kozmološko i eshatološko, iako će se i dalje, primjerice, u ikonografiji Krista Kralja koristiti atributi zemaljskih kraljeva: plašt, žezlo, kruna. On je poseban kralj čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta; on je uvijek pobjednik, ali: „Non ferro sed ligno – Ne mačem nego drvetom (Križa)!“ Ulazak u njegovo kraljevstvo se postiže činjenjem dobra u ljubavi prema njemu i bližnjemu. To će biti jedini kriterij ! O ulasku u Kristovo kraljevstvo odlučit će sam Krist kao sudac svakomu čovjeku, svijetu i povijesti. Na ovomu svijetu ljudi i povijest sude Kristu; u onaj dan, Krist će suditi ljudima i povijesti. To je nepromjenjiva vjera Crkve koja u svom Credu – Vjerovanju nastavlja proglašavati: „ I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ U tolikim tisućljećima života na zemlji, čovjek se je naviknuo na sve; prilagodio se svakoj klimi, postao imun na gotovo svaku bolest (i na covid 19 !). Na nešto se ipak nikad nije priviknuo: na nepravdu. Bunimo se na samu zamisao da zlo i nepravda moraju ostati nekažnjeni i trijumfirati zauvijek. Na tu žeđ za pravdom odgovorit će sud. Jednom će sve to biti razjašnjeno!

Bez vjere u posljednji sud, sav svijet i povijest postaju neshvatljivi, sablažnjivi. Hodočasniku, namjerniku na Trg sv. Petra u Rimu Berninijeve kolonade čine se , na prvi pogled, doista zamršene. Četiri reda stupova koji okružuju trg daju dojam „nesuglasja“. Ali ima jedna točka, označena na pločniku krugom, na koju treba stati i sa te se točke pogled u potpunosti mijenja. Javlja se divan sklad. Četiri reda stupova tako su divno poredani da se vidi samo po jedan stup. Čudo pogleda! To je simbol onoga što se događa na većem trgu, a to je svijet. U njemu nam se čini sve zamršeno, apsurdno, više plodom obijesti slučaja negoli božanske providnosti. Treba stati na pravo mjesto da se ne izgubimo i nazreti red iza svega, a to je ona prava točka: SUD BOŽJI (Krist Sudac). Kako samo stanoviti pogled mijenja razumijevanje ljudskih zbivanja, viđena pod tim kutom, i u današnjem svijetu! Stižu nam svakog dana vijesti o okrutnosti protiv slabih i golorukih koja ostaju nekažnjena. Vidjeli smo ljudi optuženih zbog groznih zlodjela, kako se brane s osmjehom na usnama, drže u šahu suce i sudove, prave se jaki zbog pomanjkanja dokaza. Kao da su sve riješili, držeći se hrabro pred ljudskim sucima. Treba im reći: Ne zavaravajte se; niste učinili ništa! Pravi sud tek treba započeti. Kad biste završili svoje dane i u slobodi, počašćeni čak sa sjajnim vjerskim sprovodom, ne biste ništa učinili. Pravi Sudac očekuje vas iza vrata. Bog se ne da podmititi. Treba im reći: pokajte se, ali ozbiljno, ne samo licemjerno za užitak nekažnjenosti, nakon zločina. Evanđelje nam govori i kako će se sud odvijati. Budimo svjesni: sad je Krist s nama kao dobri Pastir, ali će jednoga dana biti prisiljen biti naš Sudac. Sada je vrijeme milosrđa, onda će biti vrijeme pravde. Dok još ima vremena, na nama je izabrati koga želimo susresti. Vrijeme koje smo proveli ove liturgijske godine razmišljajući o Evanđelju, želi nam pomoći da bolje upoznamo dobroga Pastira kako se ne bismo morali bojati susreta s pravednim Sudcem.

Fr. Nikola Mioč, OP