DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA - C

U došašću se u liturgiji ponovno čitaju velika proroštva o konačnoj Božjoj intervenciji u korist svojega naroda. Odjekuju danas riječi proroka Baruha: „Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga“ (Bar 5, 1-2).

Zašto ponavljati ta obećanja? Te su riječi upućene i nama. I mi trebamo još jednom čuti te riječi nade jer se ponekada i mi nalazimo u progonstvu, u pustinji. Vrijeme došašća vrijeme je pripremanja darova za božićne blagdane. Neki su već ukrasili božićno drvce, pripremili jaslice. Sjećate li se kako je bilo prije 30 godina? Čestitke su bile u ozračju rata, s motivima jaslica u porušenim crkvama, s motivima branitelja… Tada su bile snažne riječi vjere, nade i ljubavi. Danas su čestitke drugačije. I Božić je drugačiji, reći će neki. No mislimo na darove. Mnogi nude prijedloge za darove i savjete kako najbolje proslaviti božićne blagdane.


Kao i prošle godine, i ove godine došašće je započelo u sasvim posebnom ozračju, s posebnim okusom. Još jedan advent i još jedan Božić u vrijeme pandemije koronavirusa, u vrijeme krize koja zahvaća cijeli svijet! Kriza i pandemija poremetila je mnogima živote.

U takvoj su nam situaciji krize, neizvjesnosti, straha i nesigurnosti ponovno potrebne riječi proroka Izaije, Baruha i Ivana Krstitelja, velikoga proroka posljednjih vremena, kojemu, kako piše evanđelist Luka (3, 1), „petnaeste godine vladanja cara Tiberija… dođe riječ Božja“. I mi, zatvoreni u svoju stvarnost, trebamo čuti riječ koja oslobađa. Potrebna nam je riječ da bismo, poput pastira, prepoznali znakove Božjeg djelovanja u povijesti. Kako bi inače pastiri, bez anđela, mogli razumjeti da je dijete položeno u jaslama u trošnoj štalici najljepši i najdivniji Božji dar: njegov Sin, Riječ postala tijelom, S-nama-Bog? Tako beznačajno prema našim kriterijima: Svemogući Bog, slabašan, ovisan, u naručju Marije i Josipa.

Našemu je svijetu i nama potrebna riječ vjere koja osvjetljuje, riječ nade koja nas ponovno pokreće i riječ ljubavi koja nas mijenja. Hoćemo li znati čuti i prepoznati Riječ? Riječ može odjeknuti i odjekuje kad se i mi, unatoč svojim ograničenjima i oskudici, usudimo nastaviti veliku avanturu ljubavi. Glas viče u pustinji. „Pripravite put Gospodinu.“ Želim vam radost i odvažnost u avanturi ljubavi!


Fr. Anto Gavrić, OP