NEDJELJA BOŽJE RIJEČI – 3. KROZ GODINU – C

2022-1-22  - Ilija Skocibusic Zagreb-nova kapelicaNedjelja Božje Riječi, koju je ustanovio papa Franjo i koja će se održavati svake godine na treću nedjelju kroz godinu, podsjeća nas vjernike na važnost i vrijednost Svetoga pisma za kršćanski život, kao i odnos Božje riječi i liturgije. Kao kršćani, mi smo jedan narod, koji hodočasti kroz povijest, podržan od Gospodina, prisutan u našoj sredini, koji nam govori i hrani nas. Dan posvećen Bibliji ne treba gledati kao godišnji događaj, već kao događaj koji traje godinu dana, jer hitno trebamo rasti u našem poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i uskrslom Gospodinu, koji nastavlja govoriti svoju riječ i lomiti kruh u zajednici vjernika. Zato trebamo razviti bliži odnos sa Svetim pismom; inače će naša srca ostati hladna, a oči zatvorene, zbog tolikih oblika sljepoće. Ova je nedjelja, dakle, idealna prilika za ponovno čitanje nekih od dokumenata Crkve.

Polazeći od današnjeg evanđelja moramo uzeti u obzir da smo mi kršćani osobe same Božje Riječi, Riječi koja je postala tijelom. O toj novosti progovara evanđelist Luka u proslovu svojeg Evanđelja. Spominje da su mu predana izvješća o događajima od „očevidaca Riječi“. Ako se pozorno čita taj kratki proslov, zasigurno ćemo uočiti oduševljenje, radost i zanos evanđelista Luke koji u svojem Evanđelju ne donosi samo Božje riječi, nego progovara o samoj Božjoj Riječi koja je postala vidljiva, očevidna te zato apostole naziva „očevidcima“, što je bilo potpuno nepoznato u Starome zavjetu. Istu stvarnost izriče i sveti Ivan: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim... I to vam pišemo da radost naša bude potpuna.“ I ovdje se spominje radost, neizmjerna radost što je sama moćna Božja Riječ postala očevidnom. No potrebno je zaustaviti se na proslovu. Sveti Luka ne naziva apostole samo očevidcima, nego i „slugama Riječi“. Posebno mi je drag taj izraz, jer se u njemu krije jedno zanimljivo značenje za razumijevanje kršćanskoga, ali posebno svećeničkoga, propovjedničkoga života. Naime, u grčkom izvorniku koristi se izraz „hyperetes“. U doslovnome smislu ta riječ znači veslač na brodu, lađi. Veslač sluša naredbe kapetana, časnika i prema njihovim uputstvima pokreće lađu. Luka koristi upravo sliku veslača kako bi opisao apostole. Oni su, dakle, veslači Riječi. To znači da po Riječi veslaju u moru ovoga života, dobivaju usmjerenje i cilj, po toj istoj Riječi oni se silno napinju, trude i muče kako bi tu istu Riječ donijeli drugima, po toj Riječi oni se trude i druge zaveslati Božjom Riječju, da i oni postanu veslačima iste Božje Riječi. Eto nam još snažnijega poticaja da budemo osobe, veslači Riječi.

Najveći poticaj da budemo gorljivi čitatelji, osobe veslači, jest sama Riječ, Isus Krist. Sam Isus Krist se predstavlja u današnjemu evanđelju kao čitatelj. Božja se Riječ toliko ponizila da je postala čitateljem, da čita o samoj sebi, o onome što je o njoj najavljeno, prorokovano već u Starome zavjetu, ovdje u Knjizi proroka Izaije. Bog nam se predstavlja kao čitatelj kako bismo mi bili čitatelji Božje riječi. Riječi proroka Izaije kazuju nam komu se to obraća Božja Riječ, tko su to istinski čitatelji, osobe, veslači Božje riječi: siromasi, sužnji, slijepi i potlačeni. Prelijepo tumačenje toga teksta dao je Blaise Pascal: „Krist je došao zaslijepiti one koji vide jasno, a darovati vid onima koji su slijepi; ozdraviti bolesne, a pustiti zdrave da umru; pozvati na pokoru i opravdati grješnike, a ostaviti pravednike u njihovim grijesima; obdariti uboge, a lišiti bogate.“ Stavimo se i mi na stranu „potrebitih“, a ne „ispunjenih“ te postanimo osobe, veslači Božje riječi.

Fr. Marin Golubović, OP

Slika:

Ilija Skočibušić, ambon u kapelici dominikanskoga samostana Kraljice svete krunice u Zagrebu