27. nedjelja koz godinu - C

 

2022-10-2 - 27 KG-C„Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao.“ Te su Isusove riječi izrazito duboke, ako pogledamo značenje tih dviju biljki. Sjeme gorušice jedno je od najmanjih sjemenja, samo nekoliko milimetara veliko, ali vrlo brzo klija kada ga se posadi u zemlju te donosi mnogo roda, ali također i biljka gorušice čini tlo oko sebe zdravijim jer tjera različite nametnike. S druge strane, dud (koji je kod nas možda poznatiji pod imenom murva), je izrazito veliko stablo čiji su plodovi uglavnom nejestivi. Također, u antici se smatralo da korijenje murve ide veoma duboko te da može živjeti 600 godina, a Židovi su ga zvali „stablo koje plače", budući da plod murve izgleda kao krvava suza. Stoga su slike gorušice i murve preneseno značenje za sliku kršćana i svijeta.

 

Naime, ako pogledamo čitavu ljudsku povijest, primijetit ćemo da je to povijest grijeha. Koliko ratova, koliko prevara, koliko nezahvalnosti i robovanja među ljudima je bilo tokom čitave ljudske povijesti. Odnosno, od čovjekovog pada, on je svoje korijenje poput murve, posadio duboko u grijeh, umjesto u Boga koji ga je stvorio. Ovaj svijet, pun tolikih grijeha je poput doline suza, doline prepune murvi grijeha, svijet koji može dati samo krvav, nejestiv plod.

Stoga Isus govori o vjeri kao o gorušici. Istina, ona je mala, ali itekako veliku promjenu čini ondje gdje izraste. Čovjek, nanovo rođen iz vode i Duha Svetoga, nema više korijenje u grijehu, već ima korijenje u Bogu. Kršćanin, koji raste u toj vjeri, kojega zalijevaju molitva i razmatranje, raste brzo poput gorušice, a zatim donosi plodove onima oko sebe. Ti kršćanski plodovi nisu možda veliki poput murvinih, ali su itekako dobri za čovjeka. Što time hoće Isus reći? Nije smisao čovjekovog života u nekim velikim stvarima, osobito ako su one ukorijenjene u grijehu, već je smisao čovjeka upravo u djelima milosrđa koje čini prema drugima. Uostalom, čovjek nije stvoren da bi ostao u ovoj dolini suza, već je stvoren kako bi bio ukorijenjen u svojemu Bogu i svojemu Stvoritelju.

Pogledajmo sami sebe i naše korijenje, gdje se ono nalazi, u Bogu ili u grijehu, a zatim sve što nam ostaje je zajedno s apostolima zavapiti Gospodinu: „Umnoži nam vjeru!“

Fr. Reginald Biklić, OP