24. nedjelja: Mržnja je uvijek isključena
I Isus se ljutio
Osnovna misao današnjih čitanja je poziv na sređivanje naših međuljudskih odnosa. U današnjem biblijskomu štivu iz Knjige Sirahove izričito su zabranjene mržnja, srdžba i osveta, jer se to protivi zapovijedi ljubavi. Ali ne smijemo zaboraviti: ako je srdžba reakcija na nepravdu, na nešto što je u sebi zlo, onda je ona u skladu s Božjim zakonom. Sjetimo se Krista. Kad je vidio da je njegova kuća molitve, hramsko dvorište, pretvoreno u kockarnicu, bio je ljut i počeo je prevrtati stolove. Njegova svetinja, njegov hram bio je oskvrnjen. Kristova srdžba u ovom slučaju bila je krepost. U zadnjem, nama Hrvatima nametnutom, osloboditeljskom Domovinskom ratu, neprijatelj je bacio blato na naše svetinje, na stotine je crkvi srušio, groblja preorao, zemlju okupirao i bacao svoje prljave „kocke“ na ono što je oduvijek bilo hrvatsko. U takvoj situaciji morali smo se ljutiti, srditi.
Srdžba - istoznačnica za ljubav
Takva srdžba nije grijeh, nego je istoznačnica za krepost ljubavi. Zato nas poziva Sveto pismo: „Srdite se, ali ne griješite!“ Srdžba spojena sa željom za osvetom je grijeh. Biblija nas poziva na opraštanje. Bog očituje svoju moć „ponajviše praštanjem.“ Čovjek je najviše čovjek kad oprašta, kad moli za svoje neprijatelje (primjer Stjepana prvomučenika!). Bog kojemu vjerujemo je „milosrdan i milostiv.“ Prva enciklika sv. Ivana Pavla II. nosi ime „Bog bogat milosrđem.“ Crkva je prostor milosrđa. Osuđuje mržnju. U skladu je s naukom Crkve da tražimo i uspostavljamo pravdu najprije zakonitim sudom. Ali ako ne ide tako, dopuštena je i uporaba sile.
Zadaća Crkve
Ni starozavjetno pravilo „oko za oko zub za zub“ nije poziv na osvetu. Bilo je to mjerilo za uspostavljanje reda. Zadaća je Crkve učiti narod da se agresiji mora suprotstaviti i primjenom oružane sile, ako ne ide mirnim putem, ali neprijatelja ne smije nikada mrziti. Ni onda kad mu u borbi nanosi smrt. To nije dosta reći. O tome treba ozbiljno i odgovorno razmišljati. Nezamislivo je da vjernik kaže: „Proklet bio tko oprosti“, ali je moguće da u određenim okolnostima upozori da prokletstvo na sebe navlači onaj, tko se neprijatelju ne opre, tko ga pusti činiti zlo. Sv. Ivan Pavao II. napuštajući Hrvatsku nas je pozvao da oprostimo svojim neprijateljima, ali je istodobno naglasio da je „pravna država dužna progoniti počinitelje zločina.“ Ali se ne smije zaboraviti da Bog oprašta i može oprostiti samo onda, kad se grješnik pokaje za svoje grijehe. I mi smo dužni tako opraštati. Ali poteškoća je u činjenici, da nam nije lako uočiti znakove kajanja naših neprijatelja.
Sve što činimo moramo činiti iz ljubavi. Mržnja ne dolazi u pitanje. U današnjem ulomku iz Poslanice Rimljanima: „Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo i ako umiremo, Gospodinu umiremo“. Sv. Pavao nas upozorava da onaj tko umire u obrambenom ratu (takav je bio ovaj zadnji!) Gospodinu umire, to znači da umire u njegovoj ljubavi, da je u borbu pošao ne iz mržnje nego iz ljubavi. Upravo je to razlog da smo pobijedili, izborili slobodu, za koju nas je Bog stvorio i na koju nas je pozvao.
Fr. Vjekoslav Lasić, OP