Ove nedjelje prvi i treći liturgijski tekst govori o gubi. S doslovnog razmišljanja o toj teškoj bolesti i drugim neizlječivim bolestima našega vremena, poput SIDA-e, poželjno je prijeći i na drugu razinu razmišljanja. Postoje teške i zarazne bolesti duha i duše. Događaju se kojekakva zavođenja i grijesi. Šire se bolesne ideje koje razvijaju i nameću ideologije koje malo po malo sputavaju i guše moć zdravoga rasuđivanja. To dolazi do izražaja kod nacionalnih i religijskih isključivosti, kroz zatvorenost klubova, kroz raznovrsnu propagandu nemorala u zamjenu za etičnost i moralnost. To se može nazvati epide-mijom suvremene »lepre-kuge«.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 1, 40-45):
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut, pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
I bolestan čovjek je ljudsko biće
Za bolest gubu (lepru) danas se zna da je uzrokovana kroničnom infekcijom Mycobacterium leprae koja uzrokuje postupno uništenje živčanih stanica, naročito u području lica i ekstremiteta. Ako se ne liječi na odgovarajući način može uzrokovati sljepoću i deformiranje tijela. Najviše pogođene zemlje su Indija, Brazil, Madagaskar, Mozambik i Nepal. Guba je danas izlječiva bolest. Nije tako bilo u Isusovo vrijeme. Evanđelist Marko predstavlja Isusa iz Nazareta kako pristupa gubavom čovjeku i ozdravlja ga te time upozorava na dužnost spašavanja ljudskoga bića. Premda mi nismo u mogućnosti činiti čudesa kao Isus, ipak možemo neizlječivim bolesnicima pristupati kao ljudima, jer oni s bolešću nisu izgubili svoje ljudsko dostojanstvo. Herojske primjere zauzetosti za gubavce posebno su dali belgijski svećenik Damian de Veuster (1840. - 1889.) na otoku Molokaju, u Tihom oceanu i Albanka Majka Terezija (1910. - 1997.) u indijskom gradu Calcutti. Oni su se nadahnjivali duhom Biblije, poglavito Novoga saveza iz kojega proizlazi kako se nitko ne bi smio osjećati «otpisanim» ako je okružen razumijevanjem i požrtvovnom ljubavlju.
Fr. Ivo Martinić, OP