Vjera u jednoga Boga
Bog je beskonačno veći od nas. U Bibliji Staroga saveza izbjegavalo ga se imenovati da ga se ne bi omeđilo ljudskim pojmovima. Nije se dopuštalo prikazivati ni njegov lik da ga se ne bi poistovjetilo sa stvarima. U Bibliji Novoga Saveza govori se o Bogu koji se objavljuje kao Otac i Sin i Duh Sveti. Izraz »Trojstvo« je nastao u povijesti Crkve. Ima uporište u evanđelju Isusa Krista. Nije riječ o politeizmu. Kršćani vjeruju u jednog Boga koji u sebi ima neizrecivo bogatstvo života. Kršćani ispovijedaju vjeru u jednoga Boga u trojstvu osoba jedne božanske naravi. To je najdublja i nedokučiva tajna kršćanske vjere. Trojstvo se u evanđelju objavljuje kao ljubav u sebi i prema ljudima.
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 28, 16 – 20):
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru, kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Samo djelomično objavljena tajna
Kod drevnih Grka i Rimljana, a i kod većine drugih naroda, postojalo je vjerovanje u mnogobrojna božanstva. Ljudi su željeli saznati: Tko su ta božanstva? Kakav je njihov unutarnji život? Imaju li bogovi interes za ljude? Kako ih se može učiniti blagonaklonima sebi, obitelji, plemenu, narodu? Dobro je imati na umu ta pitanja i na kršćansku svetkovinu Presvetoga Trojstva. Budući da je u Bibliji Staroga saveza posvuda riječ o jednom jedinom Bogu-Jahvi, onda se ne može ne znati za prigovor Židova i muslimana koji kažu da su se kršćani udaljili od monoteizma, od biblijske vjere u jednog zajedničkog Boga. Premda u prvi trenutak prigovor izgleda opravdan, ipak se kršćani nisu udaljili od vjere u jednog Boga. Nisu prihvatili politeizam. Za kršćane je Isus iz Nazareta, na temelju njegovih riječi, djela, smrti i uskrsnuća, kao i na temelju onoga što je o njemu rečeno u Bibliji Staroga zavjeta, ne samo povijesna osoba već i utjelovljenje vječne Božje Riječi koje je izvedeno po Duhu Svetom. Isus je svjedočio o svom nebeskom Ocu i zajedničkom im Svetom Duhu. Za kršćane se Bog u povijesti spasenja objavljuje kao Otac, Sin i Duh Sveti. To troje je zapravo jedno. To je jedinstvo u različitosti. Povezuje ih zajednička im bit - ljubav. To je objavljena tajna vjere, koju nije moguće do kraja spoznati ni izraziti. Kršćanima je ta objava spasonosna jer ih Božja ljubav zove u svoje vremenito i vječno sretno zajedništvo. Da je to vjera evanđelja potvrđuje i evanđelist Matej već oko 75. godine poslije Krista. On je zabilježio Isusovu želju da apostoli vjeru ljudi u njega potvrđuju krštenjem u ime Oca i Sina i Duha.
Fr. Ivo Martinić, OP