Svetkovanje Dana Gospodnjega - Deveta nedjelja kroz godinu

Evanđelje se ne bi smjelo svoditi na zapovijedi i zabrane. Božja volja, izražena kroz Isusa iz Nazareta, ponuda je i poziv za rast u pravoj čovječnosti kroz vjeru, nadu i nepatvorenu ljubav prema uzoru Isusa Krista. Evanđelje je ponuda Božje ljubavi na koju bi trebalo slobodno odgovoriti, jer ljubav se ne smije nametnuti, već se za nju treba slobodno opredijeliti. Snagu za duhovni rast kršćani crpe u zajedničkom nedjeljnom euharistijskom slavlju, na kojem svoj duh hrane Božjom riječju i tajanstvenom, ali stvarnom prisutnošću uskrsloga Krista.

Iz Evanđelja po Marku (Mk 2, 23,  – 3,6):
Jedne je subote Gospodin prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikada niste čuli što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.

»Subota je radi čovjeka«

Religije bi trebale kroz svoje institucije ljudima pomagati u rastu ljudskosti, ispravnije međusobne povezanosti kao i u jačanju njihove povezanosti sa Stvoriteljem. U religijama koje se temelje ne samo na razumu već i na objavi, Božje riječi koje su davane kao upute, smjernice za rascvast života u slobodi, premda su naročito kroz povijest Staroga saveza predvodnici to pretvarali u propise, zakone i zabrane koje su ljudi doživljavali kao nesnošljiv teret, pa umjesto da pomoću Božje riječi žive radosno u odgovornoj slobodi, živjeli su u osjećaju krivnje i straha od Božjega kažnjavanja i izopćenja iz pripadajućega religijskog sustava. Božju odredbu počinka (šabat) ultrakonzervativni i fanatični židovski farizeji bili su do u sitnice razradili u zapovijedi i zabrane tako da se je Božja odredba počinka pretvorila u robovanje religijskom sustavu, što je bilo u potpunoj oprečnosti s objavljenom Božjom voljom. Iz ulomka iz Evanđelja po Marku očito je da se je Isus iz Nazareta suprotstavio toj izopačenosti. Rekao je: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.« Potom je u »šabatu«, tj. »danu počinka« ozdravio bolesnog čovjeka, što po farizejskom tumačenju na taj dan nije bilo dopušteno, pa umjesto da se raduju ozdravljenju, oni su počeli smišljati kakao će Isusa u ime Zakona čak likvidirati.

Fr. Ivo Martinić, OP