Istočni grijeh - 10. nedjelja kroz godinu

Misao o »istočnom grijehu« biblijski pisac je prezentirao kroz četiri slike: napastovanje, pad, kazna i Božje obećanje spasenja. Izrazite posljedice čovjekova odvraćanja od pravoga Boga su: strah, sram (stid), svaljivanje krivnje na drugoga te buđenje svijesti promašenosti, praznine i besmisla. Pisac ističe da Bog ipak nije prokleo čovjeka ni ljudski rod već da je svima obećao moguće spasenje.

Iz Knjige Postanka (Post 3, 9 – 15):
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu, pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti je otkrio da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.«

Polazni, istočni grijeh zahvaća sve ljude

Biblijska Knjiga Postanka napisana je na temelju usmene tradicije i zapisa kroz stoljeća. Konačni oblik zadobila je nakon babilonskoga zarobljeništva između 500. i 400. godine prije Krista. To sabrano djelo nije skup naivnih bajki ili priča o stvaranju svijeta i čovjeka, prvom grijehu, potopu, savezu s Noom, gradnji Babilonske kule i o rodozačetnicima-patrijarsima drevnih Hebreja, kako nekome može pogrešno izgledati zbog toga što je to napisano načinom izražavanja koji je našem vremenu neobičan i stran. U svemu tome prisutna je misao o jednom jedinom Bogu stvoritelju, koji je na poseban način prisutan u povijesti naroda Hebreja. Ovonedjeljni ulomak je dio iz izvještaja o »istočnom grijehu«. Biblijski pisac je živio u posebnom ambijentu. U palestinskim ravnicama živjeli su Kanaanci, koji su uz ostale bogove štovali i Baala boga plodnosti, muškosti, snage, početka i obnovitelja života prirode. Zmija je u kanaanskom magijskom kultu bila simbol preko kojeg se javljao bog Baal. Narod Hebreja je postupno prihvaćao kanaansko božanstvo misleći da će tako sebi osigurati život obilja. Biblijski pisac je u tome vidio izvor zla. Kao čovjek duboke vjere u jednoga Boga-Jahvu nije mogao podnositi da se pripadnici i predvodnici njegova naroda odvraćaju od prave vjere, pa je problem izvornoga zla za čitavo čovječanstvo inspirativno sagledao ne u postojanju i rivalstvu zlih i dobrih bogova, već u raskidu čovjekova osobnoga zajedništva s Bogom i udovoljavanju svojoj neograničenoj čežnji za apsolutnom autonomijom u kojoj će sam određivati i činiti sve što mu se prohtije. To iskušenje biblijski pisac simbolički svodi na ulogu zmiju, simbolu neprijateljskoga magijskog kanaanskoga mnogobožačkog kulta. Prikloniti se tome, a odbijati zajedništvo s jedinim i pravim Bogom-Jahvom, bio je zapravo polazni, istočni grijeh za naše praroditelje, koji poput infekcije prelazi na sve ljude u svim vremenima.

Fr. Ivo Martinić, OP