Molitva za novi svijet: 7. vazmena nedjelja
Kršćani ne odbacuju svijet jer je on Božje stvarateljsko djelo. Ne preziru ga budući da u njemu žive i rade, jer se u njemu raduju i vesele, ali ni zbog toga što u njemu pate, stradavaju i umiru. Oni vjeruju da u svijet nisu ubačeni bez cilja i svrhe, već da surađuju u istom planu i zadatku koji je imao i Božji poslanik nad poslanicima Isus Krist. Svijet treba potpunije čovječnosti, a to znači rada na smanjivanju razjedinjenosti, egoizma i zatvorenosti u prostor i vrijeme.
Iz Prve poslanice apostola Ivana (1 Iv 4, 11-16):
Ljubljeni! Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
Promjene su moguće: Peta vazmena nedjelja
I u budućnosti će biti onih koji će dolaziti do zaključka kako su bili u zabludi pa će se od progonitelja i mrzitelja kršćanstva vraćati Crkvi. Normalno je da prema takvima treba biti u izvjesnom smislu oprezan te ispitati uzroke i razloge obraćenja, ali treba biti uviđavan i širokogrudan jer, kako reče Ivan apostol: "Bog je veći od našega srca i znade sve." Bog po svome Duhu može kome hoće, kad hoće i na način koji je njemu vlastit ponuditi milost obraćenja koje osoba može prihvatiti ili odbiti. Pravi vjernici bi se trebali radovati svakom obraćeniku i velikodušno ga primati u svoje zajedništvo.
Iz Djela apostolskih (Dj 9, 26-31):
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao i sa Židovima grčkog jezika, pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše ga u Tarz. Crkva je po svoj Judeju, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Preporoditelji svijeta
Poželjno je imati religijske, političke, gospodarstvene i ine predvodnike koji će biti svjesni da znaju nešto a ne sve; koji trebaju ljude koji znaju ono što oni ne znaju; koji dijele uspjehe i dobit s onima koji s njima rade, jer to bi vodilo vidnom napretku, budući da ljudi rado ulažu svoje sposobnosti, napore i vrijeme ako se s njima postupa po modelu simbola «dobroga pastira» a ne po ponašanju «najamnika».
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 11-18):
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Ukazanje nije priviđenje - Treća vazmena nedjelja
Vjerovati u uskrslog Isusa kao u nekakvog duha relativno je lako. Zahtjevnije je vjerovati da je on živa preobražena osoba koja ima duh i tijelo. Vjerovati u Isusovo uskrsnuće znači postojano se angažirati kako se ljudsko življenje ne bi zatvorilo i svelo isključivo u prostor i vrijeme. Uskrsli će se ukazati kroz solidarnu, nesebičnu, sveobuhvatnu ljubav, jer on je takva ljubav koja oživljuje na nov i vječni život sve, poglavito one beznadne, »žive« mrtvace u kojima je netko svojim postupcima ubio vjeru u Boga i ljude.
Iz Evanđelja po Luki (Lk 24, 35 – 48):
U ono vrijeme: Učenici su pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše po lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obu-zimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.«
Svjedočenje uskrsnuća
Vjera u Isusovo uskrsnuće održala se unatoč mnogim pa i krvavim povijesnim zatiranjima. Da je posvjedočena o tome nam govore biblijske knjige Novoga saveza: evanđelja, Djela apostolska, poslanice i knjiga Otkrivenja. Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše: »Doista, predadoh vam ponajprije što i sam primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Pokaza se braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina njih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza i Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni« (1 Kor 15, 3-9).
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 20, 1–9):
Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih.
Bog spašava - Četvrta korizmena nedjelja
Tragedije biblijskih Hebreja, slične kao i povijesnih Hrvata, mogu se pokušati iščitavati kroz splet onodobnih okolnosti, kroz posljedice njihove naivne i nerazumne politike, kao i kroz osvajanja moćnijih i brojnijih susjednih naroda, ali opet nije posve jasno zašto su povijesna zbivanja i posljedice bile onakve a ne drugačije. Boga ne bismo smjeli stavljati isključivo u svoje kategorije razmišljanja i zaključivanja. Zato i kad ne možemo posve jasno odgovoriti na pitanje: "Zašto se događaju osobne, obiteljske i narodne tragedije?" - ni tada se ne bismo smjeli otuđiti od vjere u Boga koji se, prije ili poslije, objavljuje kao Spasitelj.
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 3, 14 – 21):
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Čovještvo u nastajanju - 2. korizmena nedjelja
Ljudi ponekad kažu: "Svega mi je dosta!" Takav izričaj može biti rezultat umora, nezadovoljstva, razočaranja. Unatoč tome čovjeku je svojstveno težiti i ići naprijed. Ljudsko biće želi sve potpuniju spoznaju o sebi, svijetu oko sebe i iskonskom začetniku svega zbivanja – Bogu. Takva težnja vodi napretku na svim područjima ljudskih djelatnosti koje bi trebale doprinositi sve potpunijem rastu ljudskosti u čovjeku pojedincu, obitelji i društvu.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 9, 2-10):
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji na bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista, nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo „od mrtvih ustati“.
Sotona napastuje Isusa - Prva korizmena nedjelja
Početak korizme je tradicionalno upućivanje prema prihvaćanju pokore, posta i molitve kao duhovnoga pročišćavanja i priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Da priprava ne bi bila kliširana, dobro se prisjetiti Bogom nadahnutih riječi Trećega duhovnog nasljednika proroka Izaije koji je još u 5. stoljeću prije Krista narod usmjeravao prema pravoj svrsi posta riječima: "Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi" (Iz 58, 6-8).
Spašavati čovjeka - 6. nedjelja kroz godinu
Ove nedjelje prvi i treći liturgijski tekst govori o gubi. S doslovnog razmišljanja o toj teškoj bolesti i drugim neizlječivim bolestima našega vremena, poput SIDA-e, poželjno je prijeći i na drugu razinu razmišljanja. Postoje teške i zarazne bolesti duha i duše. Događaju se kojekakva zavođenja i grijesi. Šire se bolesne ideje koje razvijaju i nameću ideologije koje malo po malo sputavaju i guše moć zdravoga rasuđivanja. To dolazi do izražaja kod nacionalnih i religijskih isključivosti, kroz zatvorenost klubova, kroz raznovrsnu propagandu nemorala u zamjenu za etičnost i moralnost. To se može nazvati epide-mijom suvremene »lepre-kuge«.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 1, 40-45):
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut, pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Vrijeme za očovječenje - 3. nedjelja kroz godinu
Odakle god dopre zraka čovječnosti, ona budi radost u onome koji želi biti još čovječniji. Živimo u nesavršenom svijetu i unatoč tome odgađamo radikalnije zaokrete koji bi u nama izvršili promjene. Odgađamo, umjesto da odgovorimo na poziv Duha za unutarnju osobnu preobrazbu koja bi vodila prema čovječnijoj i sretnijoj budućnosti.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 1, 14 – 20)
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.