Treća nedjelja došašća - „Ja sam glas koji viče u pustinji: 'Poravnite put Gospodnji!'“
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 6-8. 19-28):
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjerujemo po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna, ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznajete – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Opširnije:Treća nedjelja došašća - „Ja sam glas koji viče u pustinji: 'Poravnite put Gospodnji!'“
Prva nedjelja došašća - Bog nam dolazi
Riječ je o tri dolaska
Tri su susreta s Kristom o kojima razmišljamo u došašću. Susrećemo ga najprije slaveći njegovo rođenje u Betlehemu - to je Božić. Drugi susret s njime bit će na kraju vjekova, kad će slavno doći kao sudac pred kojega ćemo svi stati i položiti račun za sve što smo učinili u svom životu. Treći susret, možemo ga nazvati srednjim, je njegovo trajno dolaženje k nama u svetim sakramentima.
Isus donosi mir
Svojim govorom o svršetku svijeta Isus nas ne želi strašiti, nego nas naprotiv želi utješiti. Želi nas pozvati da u teškim vremenima u kojima živimo sačuvamo vjeru, nadu i ljubav. Imajući u vidu viđenje proroka Izaije iz današnjeg prvog čitanja, nameće se pitanje koja je naša zadaća u vrijeme došašća? Izraženo slikovitim govorom proroka Izaije, moramo razoružati sebe, prekovati svoj vlastiti mač u plug. A naši su mačevi doista brojni i različiti. Naša prkosna i nepomirljiva narav je mač kojim ranjavamo sve oko sebe. Naša prkosna šutnja - i šutnja može biti grijeh - mač je koji drugima nanosi bol. Mač je i teška riječ, prijeteća gesta. Sve to mora nestati, ako želimo biti ljudi mira, a na to smo u došašću pozvani. Kršćani su pozvani da u duhu evanđelja čine sve za bolji i pravedniji svijet i da istodobno žive za iznenadni susret s Kristom na koncu ljudske povijesti, kad će od njega naviješteno Kraljevstvo Božje biti dovršeno.
33. nedjelja kroz godinu - Bdjeti
Današnjom prispodobom o talentima Isus želi naglasiti da nije dosta samo bdjeti, nego da bdijenje valja korisno upotrijebiti. Bog je stvaralačka ljubav. Čovjek stvara iz ljubavi. Čovjek je radno biće. Rad bez ljubavi je prokletstvo. Svi smo mi obdareni određenim sposobnostima, svakome se povjeravaju određeni poslovi, svatko ima šansu da učini nešto dobro. Činjenica je da sve što činimo jest vezano uz određene rizike. Neki se boje riskirati. Da ne bi pogriješili, nikada ništa ne pokušavaju. Treba znati riskirati. Kao ograničena Božja stvorenja nemamo nikakvo pravo na apsolutnu sigurnost u uspjeh svih naših pothvata. „Tko se ne usudi riskirati, da ne bi sve izgubio, već je gubitnik. Cijeniti Božje darove znači računati i na Božju pomoć u odgovornim naporima i opasnostima. Tko tako postupa, nije gubitnik ni kada gubi, i ožiljci su znakovi pobjede.“ Bog želi čovjeka hrabra i poduzetna, čovjeka koji promiče znanost, tehniku, kulturu, čovjeka koji radi na promjeni svijeta. Sv. Pavao nas poziva da „bdijemo i trijezni budemo“ jer „Dan Gospodnji dolazi kao kradljivac.“ Iznenada.
32. nedjelja kroz godinu - Posljednji sud
Očekivanje Posljednjeg suda
Posljednje nedjelje u liturgijskoj godini nas podsjećaju na svršetak ljudske povijesti i na susret čovječanstva s Gospodinom na Posljednjem sudu. Zaručnik o kojemu govori evanđelje je Krist, koji dolazi na konačnu svadbu sa svojom zaručnicom Crkvom. Vjernici ga čekaju, svaki na svoj način. Jedni su mudri, u smislu prvoga današnjeg čitanja te sretno dočekuju zaručnika i ulaze s njim na svadbu, to jest u Kraljevstvo Nebesko. To su one djevice koje su si osigurale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. Druge nisu mislile na svršetak i nisu se za nj pripravile. U zadnji čas pokušavaju tu pogrešku ispraviti. No, prekasno je, vrata su već zatvorena. To su nemarne djevice koje se nisu opskrbile uljem. Ulje o kojemu je riječ su naime dobra djela plodnoga kršćanskoga života. „Biti mudar - kaže jedan duhovni pisac - znači ozbiljno računati s budućnošću, a ipak ne preskakati vrijeme, nego proživljavati ga oslonjen na budućnost, jer se spremnost očituje u sadašnjosti i usmjerena je na budućnost“ (Grundmann). Mudar je onaj koji izvršava riječi Isusove, a lud je onaj koji ih ne izvršava. Mudroga Isus poznaje, a ludoga ne poznaje: „Ne poznam vas!“ One koji prorokuju, drže lijepe govore, čine možda i čudesa, ali ne ljube svoje bližnje, ne čine dobra djela, Isus ne poznaje: „Neće ući u Kraljevstvo nebesko svaki koji mi govori 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima…“
31. nedjelja kroz godinu - Dosljednost
Dosljednost kršćanske zajednice
Jedan profesor biblijskih znanosti dao je svom komentaru današnjeg evanđelja naslov Dosljednost života. Riječ je o Isusovom obračunu s pismoznancima i farizejima. Zapravo bi bilo bolje reći, Isus polazi od nedosljednosti njihova života, kako bi „mnoštvo i svoje učenike“ upozorio da ih ne nasljeduju. Isus kori duhovne vođe i vjerske nadstojnike zato što „jedno propovijedaju, a drugo čine, vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli“ (Mt 23,3-4). Pišući ovako, Matej misli na kršćansku zajednicu. Stalo mu je do toga da ona bude vjerodostojan svjedok Kristov, da bude dosljedna. Nekoga čovjeka cijenimo po tome koliko je dosljedan u svome životu, koliko njegove riječi prate njegova djela, koliko njegovo učenje i ponašanje čine skladno jedinstvo. Za takve ljude kažemo da su vjerodostojni i dosljedni u životu. Njemački kršćanski političar Freiherr zu Gutenberg, koji je umro 1972. zapisao je u svojoj knjizi Bilješke sljedeću misao: „Na kraju je važno samo to je li netko doista bio to što je tvrdio da jest.“ Nema gore optužbe za čovjeka, ako mu se s pravom može reći da jedno govori, a drugo čini.
30. nedjelja kroz godinu - Ljubav prema Bogu i bližnjemu
Dvije zapovijedi spojene u jednu
Židovi su u Isusovo vrijeme morali opsluživati 613 zapovijedi i zabrana: 248 pozitivnih i 365 negativnih. Za pobožne su Židove sve te zapovijedi bile jednako vrijedne, jer su sve potjecale od Boga. Posve je razumljivo da su ih zakonoznanci pokušavali stupnjevati barem iz pedagoških razloga. Zato i pitaju Isusa koja je zapovijed najveća. Svojim odgovorom Isus je dvije temeljne zapovijedi spojio u jednu jedinstvenu i izjednačio ih. Ljubav prema Bogu nema granica: Boga treba ljubiti svim srcem (savjest), svom dušom (život) i svim umom svojim (intelekt). Ljubav prema bližnjemu mjeri se ljubavlju prema samome sebi. Ona je povezana sa zlatnim pravilom: „Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, to i vi činite njima. To su, naime, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12). Isusu je bilo svojstveno da je povezivao ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu, da je povezivao čovjekovo milosrđe s Božjim milosrđem, čovjekovu pravednost s Božjom pravednošću. Za Nj je čovjek u središtu religiozne pozornosti i religioznog ponašanja.
Opširnije:30. nedjelja kroz godinu - Ljubav prema Bogu i bližnjemu
29. nedjelja kroz godinu: Odnos političke i crkve vlasti
Političke stranke o plaćanju poreza
U današnjem evanđelju riječima: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“ odgovara Isus farizejima i herodovcima na pitanje: „Je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Da bismo Isusov odgovor bolje razumjeli, moramo znati kakav su stav prema rimskoj vlasti imale političke grupacije u Palestini.
1. Zeloti, pripadnici židovske stranke, bili su pretjerano revni, u pravom smislu fanatici u borbi protiv Rimljana. Židov koji plaća okupacijskoj vlasti porez ne može biti dobar domoljub.
2. Farizeji nisu voljeli rimsku vlast, ali su radi građanskog mira i osobne sigurnosti za život i imanje plaćali porez.
3. Herodovci koji su u Isusovo doba vladali Galilejom širili su mišljenje da im može biti dobro samo u Rimskom carstvu.
Isus se svojim odgovorom morao zamjeriti zelotima i zato biti izvrgnut kritici da je loš Židov i domoljub. Herodovci su na njega vrebali ne bi li ga optužili pred Rimljanima kao buntovnika. Isus svojim odgovorom priznaje postojanje države koja jamči mir i pravdu za građane, ali ističe Božje vrhovništvo. Dok vrše svoje obveze prema zemaljskoj domovini, ljudi ne smiju zaboraviti Boga, gospodara svih.
Opširnije:29. nedjelja kroz godinu: Odnos političke i crkve vlasti
28. nedjelja kroz godinu: Gozba na gori
Svi su pozvani
U svojem vjerovanju, koje ispovijedamo svake nedjelje, govorimo: Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. U današnjoj propovijedi osvrnut ćemo se na dva atributa Crkve: da je jedna i katolička. Gozba o kojoj govori prorok Izaija je slika Crkve. Svadba na koju prorok poziva je svadba Sina (Isusa Krista!) s čitavim čovječanstvom. Prorok govori o nadplemenskoj i nadnacionalnoj širokogrudnosti Izraela.
Božji poziv upućen je svim narodima. Istina je da Bog nudi svoje spasenje upravo preko Izraela. Ali je također istina, da će Izrael doživjeti ispunjenje svojih životnih snova samo onda, kad se sruši pregrada između njega i drugih naroda, kad na Gospodnjoj gori tj. u Crkvi, bude mogao svadbovati sa svima, koji su pozvani na svadbu. A to su svi ljudi. Pozvani su i dobri i zli. Sin se ženi s čovječanstvom koje kasnije postaje Crkva - narod Božji. Ali na svadbu može ući samo onaj, koji se želi promijeniti, odreći se svoga zla, zaodjenuti se novom odjećom milosti.
27. kroz godinu: Zli vinogradari
Vinograd bez ploda
Prispodoba o vinogradarima - ubojicama iz današnjeg evanđelja - pretpostavlja starozavjetnu sliku o Izraelu kao „čokotu koji Gospodin prenese iz Egipta i zasadi“, kako to izričito stoji u pripjevnom psalmu. „Obiđi ovaj vinograd, zakrili nasad desnice svoje, sina, kog za se odgoji.“ U ovoj prispodobi Isus s Izaijom priznaje da je Izrael Božji vinograd koji ne donosi propisani rod. Vinogradari su oni koji Božji narod predvode, svećenici i pismoznanci koji upravljaju narodom. U slugama, koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod, Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. Vinogradari ih ubijaju. Ti zli vinogradari postavljaju se umjesto Boga, otimaju Bogu vlast nad narodom. Umjesto da približe narod k Bogu, da ga prosvijetle Božjom istinom, zaljubili su se u vlast i odlučili Boga držati što dalje od naroda, da bi oni umjesto Boga gospodarili i narod porobljavali. Sluge gospodareve, proroci, upozoravaju zle vinogradare da krše Božji zakon. Zato ih oni progone i ubijaju. Slično se događa i danas kad Crkva po svojim svećenicima progovori o negativnostima u našem hrvatskom društvu. Takvi svećenici bivaju odmah napadnuti. Njihove evanđeoske opomene nositelji političke vlasti shvaćaju kao miješanje u politiku.
26. kroz godinu: Bog nenadmašiv u praštanju
Život je trajno mijenjanje
Prošle smo nedjelje čuli da je Bog „velikodušan u praštanju.“ Današnja zborna molitva kaže da „Bog svoju moć očituje najviše praštanjem i milosrđem.“ Za razliku od ljudi koji su skloni ubrajati sebe među zauvijek dobre, a neke svoje bližnje otpisivati stavljajući ih zauvijek među zlobne, Bog dopušta mogućnost obraćenja, ali upozorava i na opasnost od otpada. U trećoj kitici pripjevnog psalma čuli smo divne riječi: „Gospodin je sama dobrota i pravednost, grješnike on na put privodi i uči malene putu svome.“