Duhovna oporuka
„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete, jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama“ (Iv 14,15-18).
Tim riječima Isus predaje svojim učenicima svoj posljednji nalog. One imaju značenje duhovne oporuke. Daje im novu zapovijed da ljube jedni druge kao što je on ljubio nas. Ljubav je zapovijed koju treba živjeti cijelim svojim bićem s pomoću Duha Svetoga.
Deprimirani učenici
U današnjem evanđelju čuli smo jedan mali dio Kristovog oproštajnog govora koji je uputio svojim učenicima. Odlazak svoga učitelja ne mogu prihvatiti. Posve su deprimirani. Boje se osamljenosti. Ne mogu nikako shvatiti da će odlazak njihova Učitelja s ovoga svijeta biti njima na korist. Može se reći da Kristov put k Ocu nije nikakav rastanak. Radi se doslovce o oproštaju. Svaki oproštaj od jedne drage osobe završava nadom u ponovni susret. Upravo ovaj novi susret Isus obećava svojim učenicima ne samo na kraju ljudske povijesti, nego i u času svoje smrti kad će ga vidjeti u slavi njegova Oca.
Razni pastiri
Današnja nam nedjelja predstavlja Isusa kao Dobrog Pastira. Njegove ga ovce poznaju. On za njih polaže svoj život. U zbornoj molitvi molimo da stado vjernika, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri pastir. U popričesnoj je molitvi dobrim pastirom nazvan Otac nebeski, a svi krštenici su nazvani „stadom otkupljenim dragocjenom krvlju“ Božjeg Sina. Snažna je slika o Bogu kao pastiru koji hrani i brani svoje vjerničko stado. I vladari su u stara vremena nazivani pastirima ukoliko su svoju službu obavljali na dobro svih državljana. Vjerski su poglavari u Starom zavjetu također nazivani pastirima Božjega naroda. Sabirali su narod na bogoslužje. Čitali su i tumačili Božju riječ te upravljali vjerničkim zajednicama. Izraelovi praotci i patrijarsi bili su pastiri. David je kao pastir pozvan da bude kralj. Amos kao pastir postaje prorok. Pastiri su prvi svjedoci rođenja Isusova. S pastirima se uspoređuju grčki, asirski i babilonski vladari. Bog je pastir koji će sabirati raspršeno stado.
Opširnije:Četvrta vazmena nedjelja - Nedjelja Dobrog Pastira
Razočarani učenici
U današnjem evanđelju čuli smo Lukin izvještaj o Isusovom ukazanju dvojici učenika na putu u Emaus. Razočarani napuštaju Jeruzalem. Živo raspravljaju o svemu što se dogodilo u Jeruzalemu. Iz njihova govora dade se zaključiti da su se razočarali u čovjeku, „koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom“ (Lk 24,19) i od kojega su se nadali „da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“ (Lk 24,21), a kojega su glavari svećenički i članovi Velikoga vijeća razapeli na križ. Dok oni tako živo raspravljaju, pridruži im se nepoznati stranac - bio je to Isus kojega nisu prepoznali - i upita ih o čemu raspravljaju. Učenici se čude da on koji dolazi iz Jeruzalema ne zna što se zbilo u Jeruzalemu prije tri dana.
Stranac im je naširoko tumačio starozavjetna proročanstva o Mesiji proričući njegovu mučeničku smrt. Ovo tumačenje bilo je potrebno učenicima jer nisu imali ispravnu sliku o Mesiji, nisu mogli vjerovati ni u to što su proroci prorekli o njegovoj smrti. Takvog Mesiju kakva su proroci naviještali Isus je u sebi ostvario. On za njih postaje prava sablazan. Pa ipak, „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ (Lk 24,26).
Opširnije:Treća vazmena nedjelja - put u Emaus: na putu vjere
Zajedništvo u ljubavi
Bijela nedjelja ili Mali Uskrs zove se bijela zato što su novokrštenici na Vazmenom bdijenju bili zaodjenuti u bijele haljine, koje su tjedan dana kasnije, to jest danas, odlagali. Od starine se na današnji dan spominje u liturgiji krštenje. Zborna molitva upućena našem Nebeskom Ocu govori o „krstu“ koji nas je oprao, o Duhu čijom smo snagom nanovo rođeni, o krvi koja nas je otkupila.
U prvom čitanju uzetom iz Djela apostolskih naglašeno je da su svi vjernici jedna velika obitelj, da se moraju uzajamno pomagati. Sve im mora biti zajedničko. Ne smiju ništa smatrati tako svojim da to ne bi bili dužni podijeliti s drugima. Ovdje je riječ o zajedništvu u ljubavi.
U drugom čitanju riječ je o vjeri koja nas ujedinjuje. Priznati Isusa iz Nazareta svojim Bogom i svojim Spasiteljem znači shvatiti bit kršćanstva: „Predragi! Tko god vjeruje: Isus je Krist, od Boga je rođen.“ Ne zaboravimo: snagom vode i Duha svi smo nanovo rođeni – postali smo Božja djeca. Sv. Augustin: „Sin Božji je postao čovjek, da bi čovjek postao Bog.
Krist je pobijedio oca svih zala - SOTONU
„Ako, naime, mrtvi doista ne uskrisuju, ni Krist nije uskrišen. A ako Krist doista nije uskrišen, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; još ste u svojim grijesima. I oni koji u Kristu usnuše, propadoše. Ako smo se u ovom životu samo uzdali u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi“ (1 Kor 15, 16-19). Uskrs je temeljni članak naše vjere. Mi vjerujemo da je Bog Isusa, svoga Sina, poslije smrti proslavio, primio u svoju božansku slavu koju je kao njegov „vječni Sin“ oduvijek imao. Objavljenu istinu, da je „Bog Isusa Nazarećanina ustoličio kao Krista i kao Gospodina, postavio ga sebi zdesna i učinio gospodarom svega stvorenja“, iščitavamo iz svih evanđelja, iz Djela apostolskih i iz Pavlovih poslanica. Krist je svojom smrću pobijedio ZLOGA. Iz smrti ili kroz smrt je prešao u život jer nas je ljubio i to „do kraja“.
POČETAK PROSLAVE VAZMENOG OTAJSTVA
Isus svečano ulazi u Jeruzalem
Započinjemo Veliki ili Sveti Tjedan – proslavu vazmenoga otajstva, tj. muke, smrti i uskrsnuća Isusova. Krist svečano ulazi u svoj grad Jeruzalem. Razdragano mnoštvo mu kliče: „Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosana u visinama!“ (Mk 11,9-10). Evanđelisti su u Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem vidjeli simboličan čin kojim je Isus ispunio proroštvo proroka Zaharije: „Klikni iz sveg grla, Kćeri Sionska! Viči od radosti, Kćeri Jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu!“ (Zah 9,9). Ovaj događaj je tako značajan da ga bilježe sva četiri evanđelista. Sa svih strana ondašnjega sredozemnoga svijeta nagrnuli su vjernici u Jeruzalem da proslave svoj najveći blagdan, Pashu.
Nastupio je povijesni trenutak
Lazarova smrt i slava Božja
Prošle nedjelje smo razmišljali o Kristu koji je SVJETLO SVIJETA. Danas ga susrećemo kao USKRISITELJA jer svoga prijatelja Lazara vraća u život. Teška bolest njegova prijatelja Lazara potakla je Lazarove sestre Martu i Mariju da pozovu prijatelja Isusa u posjet. Lazar je već četiri dana mrtav. Međutim, Isus kao da nije naročito pogođen tom viješću. Oklijevao je da odmah krene u Betaniju, uz ispriku: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji“ (Iv 11,4). To reče, a onda im dometnu: „Lazar, prijatelj naš spava, no idem probuditi ga!“ (Iv 11,11).
Kad je Lazarova sestra Marta čula da Isus dolazi, odmah mu je pošla ususret i ožalošćena mu rekla: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Zahvaljujući Martinoj vjeri da je Isus Krist Sin Božji, Isus koji je ŽIVOT, vraća mrtvog Lazara u život.
Opširnije:Peta korizmena nedjelja - Kršćanstvo je štovanje života
Isus prosvjetitelj
Prošle nedjelje preko razgovora sa ženom Samarijankom Isus nam se objavio na Jakovljevu zdencu kao Spasitelj, koji nudi svoje spasenje svima. Današnjim evanđeljem Isus nam se objavljuje kao PROSVJETITELJ. Ono potkrepljuje Isusovu izjavu o samome sebi: „Ja sam svjetlo svijeta.“ U našem vjerovanju ispovijedamo svake nedjelje da je Isus „svjetlo od svjetla.“ On prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet (Iv 1,9). Svjedoci smo da se u našem životu često sukobljuju svjetlo i tama. Čitamo u Ivanovu evanđelju: „I svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1,5). Život je borba između svjetla i tame, između dobra i zla.
Tko je slijep?
Opširnije:Četvrta korizmena nedjelja - Isus "svjetlo od svjetla"
Susret Isusa i žene Samarijanke na zdencu
Danas razmišljamo o Isusovom susretu sa ženom Samarijankom na Jakovljevu zdencu. Naoko običan susret jednog muškarca i jedne žene. Međutim, u Ivanovu evanđelju to nije običan susret već zbog toga što je to „susret na zdencu“. Isus u ovom trenutku nije običan čovjek i Samarijanka nije obična žena. Ni zdenac ni voda nisu više obična stvarnost. Tu sve, a osobito voda, ima simboličko značenje. Voda je osnovni element, praelement života. Bez vode nema života.