Šesnaesta nedjelja kroz godinu - C
Današnje evanđelje o Božjem pohodu Marti i Mariji u liku Isusa iz Nazareta nadovezuje se na poruku prvog čitanja, iz Knjige Postanka, o Božjem pohodu Abrahamu i Sari u liku triju zagonetnih posjetitelja, kojima je Abraham iskazao neobičnu gostoljubivost. U trojici posjetitelja Abraham prima za obiteljski stol samoga Boga. Ovim gostoljubivim susretom s Bogom Sara postaje blagoslovljena: od neplodne postaje plodna i uskoro će začeti sina Izaka čiji će potomak biti Isus Krist.
Crkva nas danas poziva da se oduševimo za vlastiti život, da taj život prenosimo na djecu. Želi nam učvrstiti vjeru da je svako začeto dijete neizmjerno vrijedno i važno, važnije od svih drugih naših probitaka. Uči nas da je život vrhunska vrednota. Važno je ovo isticati danas, kad se u Hrvatskoj posljednjih godina vode žive rasprave o legalizaciji zločina nad svim zločinima, pobačaja ili čedomorstva, kad Hrvatska polagano umire, puno je više mrtvačkih sanduka, a sve manje kolijevki s djecom.
Četrnaesta nedjelja koz godinu - C
Evanđelisti nas izvješćuju da je Isusa povremeno okruživalo silno mnoštvo. Pa ipak, među tim mnoštvom ne nađe se dovoljno radnika. Ovaj deficit na radnoj listi Kraljevstva nebeskoga ne nadoknađuje se javnim oglasom i pozivom u najam bilo kojoj osobi, nego molitvom radnika upućenoj Ocu nebeskom da On sam potraži radnike i pošalje ih u žetvu.
Istovremeno, onima koji su upogonjeni u rad Isus ukazuje na žurnost djelovanja. Njihova svrha nije u druženju ili provedenom vremenu skupa, svrha im je činiti ono što je Isus činio: naviještati Radosnu vijest, liječiti bolesne i oslobađati opsjednute. Širenje Božjeg kraljevstva na zemlji moguće je jedino odricanjem od zemaljskih dobara. Svojim učenicima-radnicima Isus oduzima kesu, torbu, obuću, a Matej zapisuje da im je oduzeo i štap. Kraljevstvo Božje ne širi se istim načinom kao zemaljsko, stoga ni sredstva ne mogu biti ista.
Sedma uskrsna nedjelja - C
Nakon Isusova uzašašća u nebo, apostoli se vraćaju u Jeruzalem, odlaze u gornju sobu gdje se slavila Posljednja večera, zajedno s drugim učenicima i Marijom, majkom Isusovom, jednodušno i postojano mole. Isus im je naredio da ne napuštaju Jeruzalema dok se ne obuku u Silu odozgor, dok ne prime Duha Svetoga (Lk 24, 49). Isus obećava Tješitelja, Branitelja, Duha Svetoga. Iako Isus nije više s njima na isti način kao prije, ali ostaje s njima i s nama preko sile Duha Svetoga. I što apostoli i učenici čine između Uzašašća i Duhova? Mole!
Učenici se povlače u molitvu i iščekivanje Duha Svetoga, ostaju u molitvi i osami. Žarka i postojana molitva pripravit će srca i duše njihove za silazak i dolazak Duha Svetoga.
Zar i mi ne bismo, danomice, trebali pripravljati duše i srce molitvom za Silu odozgor, za Duha Svetoga? Zar i mi ne bismo trebali neprestano u tišini srca, u molitvi iščekivati Silu odozgor? Ili smo možda prezauzeti svim i svačim da nemamo vremena niti za molitvu?
Peta uskrsna nedjelja - C
U ovo naše vrijeme mnogi govore o Crkvi, međutim, nisu svi koji govore dio te Crkve o kojoj govore. Na osobit se to način vidi u medijima. Govoriti o Crkvi i kršćanstvu, a bez poznavanja Krista, bez prebivanja u njegovoj blizini, nikako ne može izreći istinu o Crkvi. A temeljna istina o Crkvi i kršćanstvu je ono što je „skriveno“ od onih koji nisu u Kristovoj blizini. Isus iznosi središnji dio čitava svoga nauka tek kada je Juda otišao od njega, a to je: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“ To je središte kršćanstva, to je središte Isusovog nauka. Što god kršćanin čini treba biti prožeto tom ljubavlju.
Nažalost, događa se da oni koji su izvan Crkve o njoj govore na takav način upravo zbog života nas vjernika. Životi posvećenih osoba ili vjernika su ogledala te Isusove zapovijedi. Oni koji se ne nalaze u njegovoj blizini ne mogu znati što je ono temeljno što Isus naučava,
Treća uskrsna nedjelja - C
Isus priredio učenicima (pravi) uskrsni „PIKNIK“!
„To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih", čitamo na treću uskrsnu nedjelju ulomak iz Ivanova evanđelja. Eto, takav je naš Gospodin: umjesto kritike i pokude, što ga njegovi učenici u strahu poput kukavica i slabića pri njegovu uhićenju, muci i smrti na križu, sama ostaviše, on im kao odgovor – priređuje, zajutrak, zapravo pravi uskrsni - „piknik"! („Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh.").
Druga uskrsna nedjelja - C
Današnje evanđelje nam pred oči i srce stavlja dvije veoma važne teme: ljudski strah i Božje milosrđe. Navikli smo se na izraz da je biti vjernik lagano i da je vjernicima sve lakše u životu, međutim je li to baš tako?
Istina, može nas ne biti briga za Boga pa ćemo tradicijski obaviti sve što treba, međutim u tome nema živog odnosa sa živim Bogom, a to prava vjera zahtijeva. Da bi se do te i takve vjere došlo, potrebno je puno stvari, a jedna od njih je i spoznaja koliko je vjera strašna. Čovjek koji želi biti istinski vjernik, shvatit će da je upravo to – samo čovjek. Da nije svemoguć poput Boga, da nije bezgrešan poput anđela, već da je slab, ograničen i nemoćan čovjek. A ta je spoznaja itekako zastrašujuća kada nas dodirne u dubinama našega srca. Nije lagano biti slab, nije lagano biti prestrašen! Međutim, potrebno je da bi se rodila prava vjera. Upravo među takve učenike, one koji su ga izdali, zatajili, pobjegli, pozaspali – upravo njima takvima dolazi Isus, staje u sredinu i govori im „Mir vama!“ Isus ne mijenja njihovu prošlost, niti čini da je itko od njih zaboravio što su činili, već im svojom blizinom i milosrđem pokazuje koliko ih ljubi. Tako čovjek u svojoj slabosti, nemoći i ograničenosti upoznaje Božju jakost, svemoć i neograničenost.
Cvjetnica - Nedjelja Muke Gospodinove
Isusov dolazak u Jeruzalem bio je popraćen s nekoliko elemenata čija je simbolika veoma snažna. Prvi i najočitiji znak je mnoštvo koje je slijedilo Isusa i mahalo mu grančicama masline i palme. Često se može čuti da je to mnoštvo bilo isto mnoštvo koje je vikalo „Raspni ga!“, međutim to nije tako.
Mnoštvo koje je slijedilo Isusa slijedilo ga je zbog znakova koje je on činio na putu do Jeruzalema. Naime, velik dio Židova onoga vremena dolazio je u Jeruzalem kako bi u Hramu proslavili najsvetiji židovski blagdan, Pashu, u spomen na izlazak iz egipatskog ropstva. Stoga je to mnoštvo, koje je živjelo izvan Jeruzalema ili čak izvan Izraela, bilo ono koje ga je slijedilo, jer su u njemu prepoznali Mesiju, onoga koji liječi srca slomljena, vid vraća slijepima, a nijemima govor.
Za razliku od onoga mnoštva s periferije, oni koji su bili u centru Jeruzalema, tražili su način da ga ubiju. Koliko puta se nama dogodilo da neka druga osoba postane moćnija ili važnija od nas ili da velik dio ljudi staje uz osobu koja nama nije draga? U takvim situacijama, čovjek često krene farizejskim putem, krene napadati nevinoga, blatiti ga i tražiti koju mu jamu iskopati. U čovjeku se sve uzbudi i potiče ga na ratovanje protiv svoga bližnjega, a to nije Isusov put. Isusov put je put onoga koji jaše na magarcu i donosi mir.
Peta korizmena nedjelja - Povjerenje i praštanje
Vjera je aktivno iščekivanje, hod prema naprijed. Nažalost, vjeru često definiramo s obzirom na prošlost i na samu tradiciju. Promjene u Crkvi ponekad se doživljavaju kao napadi na vjeru jer zadiru u prošlost našega djetinjstva ili naših običaja.
No Bog Biblije, o kojemu govore prorok Izaija i apostol Pavao, mijenja perspektivu: „Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo.“ Vjera je doista vjera u Boga, samo ako ulazi u život koji priprema budućnost koju je Bog obećao u Isusu Kristu.
Bog daje život i nadu srcima koja se nalaze u najvećem očaju, beznađu i dubokom besmislu. Vjernici su pozvani u tom i takvom svijetu graditi oaze nade i smisla, otkrivajući Izvor žive vode, koji natapa i daje da izraste zelenilo te da procvjeta u pustinjama našega života i našega svijeta. Taj izvor je nepresušni izvor ljubavi u Bogu. Vjernici su pozvani crpsti na tom izvoru, izvoru čistog milosrđa. Milosrđe koje nas oslobađa od svega što nas zatvara u nas same, milosrđe koje otvara put u pustinji i pustoši, otvara prema novoj budućnosti.
Četvrta korizmena nedjelja - C
Kako opisati prispodobu današnjeg evanđelja? Je li ona prispodoba o raskajanom sinu, milosrdnom ocu ili pak o ražalošćenom sinu? Isus ju je izrekao u jednom šarolikom društvu, s jedne strane bili su carinici i drugi grešnici, s druge strane su ga slušali farizeji i mrmljali. Stoga je ova prispodoba upućena svima, kako ljudima koji su ga tada slušali, tako i nama koji danas slušamo Božju riječ.
Prava istina ove parabole jest da ona zahvaća čitavoga čovjeka, u različitim trenutcima čovjekova života. Koliko smo puta mi sami bili poput prvoga sina, prosipajući blago našeg kršćanskog dostojanstva čineći različite grijehe, prodajući zlato za blato kako bismo utažili niske strasti u nama? A opet, koliko smo i sami bili potrebni Božjeg i ljudskog milosrđa kada smo „došli k sebi"? Bili smo spremni učiniti sve kako bismo zadovoljili pravdu i primili kaznu, ali smo zauzvrat dobili milosrđe. Ili smo pak bili poput milosrdnog oca, da su nam drugi učinili nepravdu, da smo mi nosili posljedice tuđega grijeha, da su naši bližnji iznevjerili naše povjerenje, a ipak, mi smo u ljubavi trpili. Ljubavi koja boli i krvari, upirući pogled u daljine u koje su otišli naši bližnji. Nemalo puta se dogodilo da smo se možda i umorili čekajući naše bližnje da se vrate, pa smo otišli svojim poslom, svak na svoju stranu.
Treća korizmena nedjelja - C
Obraćenje - jasan zahtjev u Božjoj riječi ove nedjelje. Isus u Evanđelju upozorava: Ako se ne obratite, propast ćete. Poziv na obraćenje prisutan je i u Pavlovoj poslanici u obliku upozorenja da se ne padne u idolatriju te da je potrebno uključiti se u borbu protiv kušnja. U prvome čitanju obraćenje se javlja u obliku odlučujućega obrata u Mojsijevu životu, pri čemu on od Gospodina prima ono što je prije kanio ostvariti sam - osloboditi Izraelove sinove iz Egipta.
Tri liturgijska čitanja nit vodilju imaju i u predstavljanju odnosa između Božje riječi i događaja. Događaji u svakodnevici, ponavljane geste, postaju prigoda za osluškivanje i slušanje Boga koji se obraća Mojsiju. Grm u plamenu koji gori, a ne izgara, predstavlja spoj nama dohvatljivoga i onoga što nas nadilazi; spoj ljudskoga i božanskoga; naravnoga događaja i Božje prisutnosti. To doživljavamo u svakome susretu Boga i čovjeka. Događaji koji su se dogodili u prošlosti i posvjedočeni u Svetome pismu, postaju razumljivima kršćanima u Korintu i otvaraju smisao Božje riječi za njih. Događaje u sadašnjosti, preuzete iz dnevnih vijesti (jedan vojno-politički događaj i jedna nesreća), Isus rabi kao poziv na obraćenje.