Predavanjem o. Mije Nikića završene korizmene tribine na Peščenici

2024-03-27-tribina-7

„Terapijski učinci molitve – molitva, emocije i motivi“ bila je tema sedme i posljednje tribine u ciklusu „Korizmene tribine na Peščenici“ u srijedu 27. ožujka. Predavanje je održao o. dr. sc. Mijo Nikić, isusovac, psiholog, profesor na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, poznati voditelj psihološko-duhovnih seminara i obnova, voditelj Škole emocija, predsjednik humanitarne Zaklade biskup Josip Lang za stare, bolesne i nemoćne osobe.

„Molitva je osobni susret s Trojedinim Bogom: Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Razgovor s Bogom (Apostolski oci): Bog meni govori i ja govorim Bogu koji me čuje i sluša! Uzdignuće duha k Bogu (sv. Ivan Damašćanski) Druženje s Bogom U fizici je poznata pojava indukcije: kad se obično željezo nađe jedno vrijeme blizu magneta, onda i ono postane magnetizirano te može privlačiti novo željezo. Tako i osoba koja se druži s Bogom u molitvi, ispunja se duhom Božjim, poprima nešto od ljepote, snage i ljubavi Božje. S kim si – takav si! Molitva je susret: bliskost i dodir s mogućnošću razmjene osjećaja. Ljudska duša čezne za svojim Stvoriteljem. Kao što magnetska igla traži svoj sjever i neće se smiriti dok ga ne pronađe, tako slično i ljudska duša traži svoga Stvoritelja i samo u njemu nalazi svoj dubinski mir i radost. To se događa po molitvi“, naglasio je uvodeći u predavanje o. Nikić istaknuvši da Isusa „vidimo kako se povlači u osamu, čak i noću. Moli prije odlučujućih trenutaka svoga poslanja ili poslanja apostola. Zapravo, cijeli je njegov život molitva jer je u stalnu zajedništvu ljubavi s Ocem” (KKC, 2629). Isus je naučio svoje učenike najbolju molitve: Oče naš!“

2024-03-27-P. Nikić„Ja više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao da budu jedno kao mi“. Kako je to lijepo čuti i znati i u to vjerovati, naime da sam Isus moli za nas koji ostajemo u svijetu. Isusova molitva je sigurno uslišana. Dok je bio na zemlji, Isus je za nas molio i zauzimao se kod Oca nebeskoga. A sada kad je u istoj slavi s Ocem, on bdije nad nama i svojom milošću, zajedno s Ocem šalje nam Duha Svetoga koji nas brani, štiti i iscjeljuje sve naše rane.“

Nadalje, govoreći o zdravstvenim blagodatima molitve i meditacije o. Nikić rekao je da znanstvena istraživanja (Herbert Benson) dokazuju da opuštena stanja koja idu uz molitvu i meditaciju smanjuju utjecaj hormona stresa, kao što su noradrenalin i adrenalin, a ponavljanje molitve usporava ritam srčanih otkucaja i disanja, smanjuje krvni tlak i čak usporava moždane električne valove, sve bez lijekova ili kirurškog zahvata.

Osvrnuvši se na psihotraume, predavač je rekao da „psihotraume doživljene u ranom djetinjstvu kao i sve one koje je osoba pretrpjela bilo kad u životu ostavljaju bolne ožiljke na duši i tijelu, a uz genetsku predispoziciju mogu uzrokovati razne neuroze pa i psihotične poremećaje. Doživljaj neprihvaćenosti, manjak ljubavi, teška razočaranja u afektivnom životu, naglo kidanje ljubavne veze u vrijeme adolescencije, dramatični razvodi braka i slična traumatska događanja uzrokuju veliku patnju i ostavljaju bolne posljedice na duši i tijelu, molitva je najbolja prevencija protiv osjećaja nemoći i drugih bolesti. Ozračje nutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga jest najbolja prevencija protiv raznih duševnih oboljenja“.

Naime, hoće li neka psihotrauma ili jaki stresni doživljaj uzrokovati duševni poremećaj, ovisi o tome „kakvo je nutarnje duševno ozračje dotične osobe. Molitva kao istinsko druženje s Bogom ima moć ojačati nutarnje ozračje duše. Nadalje naša molitva treba biti ustrajna. Bog često puta ne odgovara odmah na naše molitve jer još nismo spremni primiti njegove darove, jer još nemamo tako snažne vjere po kojoj bi nam Bog darovao tražene milosti. Ustrajnost u molitvi jača našu vjeru i priprema dušu da primi njegove milosti. Svojom ustrajnom molitvom ulazimo u Božji svijet u kojem je sve moguće, jer Bogu ništa nije nemoguće. Molitvom pripremamo svoju dušu da mogne primiti Božje darove“.

2024-03-27 7. tribina

Govoreći o terapijskom učinku molitve na društvenoj razini o. Nikić rekao je da pomoć koju osoba prima u molitvi pomaže joj da izgradi dobre, korektne i pravedne odnose sa svim ljudima. „Osoba koja redovito moli, ona ne manipulira drugim ljudima, ne iskorištava ih, ne vrši nad njima mobing i ne nanosi im razne psihotraume. Osoba koja ljubi Boga iznad svega shvaća da treba ljubiti i svoga bližnjega jer je to volja Božja. Bog nagrađuje našu molitvu tako da nas čini sposobnima za autentičnu ljubav koja je spremna služiti drugima iz čiste ljubavi. Osoba koja se često u molitvi druži s Bogom, i sama će postati sličnija Bogu koji je ljubav sama i milosrđe“.

Molitva može mnogo pomoći i na tjelesnoj razini. „Molitva koju prati jaka vjera i predanje u volju Božju ima moć ozdravljenja također od svih tjelesnih bolesti. Jaka vjera i snažna i pouzdana molitva u Svemogućeg Boga, ima moć pokrenuti pozitivne snage i zdrave energije u organizmu i tako dovesti do ozdravljenja raznih tjelesnih i psihičkih bolesti. Kad govori o molitvi, sv. Jakov apostol kaže: “Molite jedni za druge da ozdravite!“ Jak 5, 16). U Lurdu su bila izliječena djeca koja još nisu mogla ni govoriti a kamo li moliti, ozdravili su i neki nevjernici. Međutim, netko je molio za njih i pored njih“, poručio je Nikić.

U autentičnoj molitvi, osoba se povezuje s Bogom, kao rijeka sa svojim izvorom. A Bog je izvor svega dobra, života, radosti, mira“, zaključio je o. Mijo Nikić.

2024-03-27-dvorana

Ovogodišnji ciklus poznatih korizmenih tribina srijedom od 14. veljače do 27. ožujka 2024. bio je posvećen temi „Pokrenuti odozgor: emocije, motivacija I religija“. Tribine su se održavale u multimedijalnoj dvorani „Fr. Dominik Barač, OP“ dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici. Organizatori tribina su bili: Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome Akvinskog i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj tribina bio je fr. Anto Gavrić.

IKA