Baračevo je - 17. studenoga - dan mučeničke smrti dubrovačkoga dominikanca dr. sc. fr. Dominika Barača. Autor je knjige Socijalna filozofija boljševizma (1944.), koja je posvećena istini i pravdi. Strijeljan je na groblju u Trogiru 17. studenoga 1945. u ranim jutarnjim satima, uz poklik „Živio Krist Kralj!“
Skupa s Dominikom Baračem na robiji u zatvoru u zgradi Trogirskog suda nalazio se i njegov redovnički subrat Rando Paršić, koji je o Dominiku Baraču i danima koji su prethodili strijeljanju napisao u pismu fr. Tomi Verešu 25. lipnja 1991.:
"Nas devet svećenika određenih za robiju (nota bene: nije postojao termin zatvor nego samo robija ili strijeljanje), robijali smo na drugom katu trogirskoga zatvora, a osuđenici na smrt na drugom katu iznad nas. Tako je Barač bio točno iznad moje sobe a to se kasnije pokazalo providnosno. Zašto? Kad bi nastupila gluha noć i tama, Barač je na koncu spuštao ispisani papirić i dostavio svoje želje, opažanja, raspoloženja i pitanja. Slijedio bi naš odgovor te smo na taj način ulijevali jedan drugome nadu, snagu i izmjenične molitve... Točno mi se usjeklo u pamćenje da je 15. studenoga u noći spustio pošire pisamce. Grozna vijest! Pisalo je nekako ovako: 'Sutra ili najdalje prekosutra bit ću strijeljan.' … Dana 16. studenoga spustio je posljednje pisamce. 'Sutra rano jutrom vode me na strijeljanje. Molim te kada se sutra ujutro budem spuštao skalinama stani na malo 'okno' svoje sobe. Pogledat ću prema tebi, a ti mi udijeli odrješenje. Tako je i bilo. Zadnji pogled i preporuka Bogu, Gospi i svetom ocu Dominiku.
"... Na robiji se za hranu brinuo neki ekonom, partizan A. Bio je rodom sa Šolte. Nije bio loš ni namrgođen gledajući pred sobom ni krive ni dužne osuđene svećenike koji uglavnom dan provode u molitvi i šutnji. Hranu bi nam dobacio u sobu jer cijelo vrijeme robovanja nismo smjeli izići iz sobe nego jedino na zahod u hodniku i to pod stražom i uz dobro zaključani hodnik. Došapnuo mi je 16. XI. da će Barač sutra biti strijeljan. Usudih se zamoliti ga da mi donese nešto od njega za uspomenu. Moram priznati da se opoštenio. Nakon strijeljanja donio mi je 12 zrna krunice koju su bjesomučno strgli s njegova pasa. Ostalo su razbacali i ukopali sa zemljom iznad njega. Tako je njegova krunica postala njegov najljepši spomenik! Pitao sam tog gospodina je li plakao, molio milost. Ne. Čuo ga je da je izgovorio riječi: 'Bože, oprosti im!' (Dalje mi nije znao navesti, ali je sigurno izgovorio čitave Kristove riječi s križa.)."
Dominikanac Rando Paršić, Zabranjena sjećanja, priredio Frano Prcela, Korčula, 2011., u knjizi svjedoči o Dominiku Baraču na str. 48-51.
Prigodom obilježavanja 70. obljetnice njegove mučenike smrti na zgradi trogirskog suda postavljena je spomen-ploča koja je svečano otkrivena u nedjelju 22. studenoga 2015.
A slikar hiperrealist Zoran Homen naslikao je sliku koja je početku ovoga priloga: Fr. Dominik Barač u klaustru dominikanskog samostana u Dubrovniku (2015.).
U produkciji LaudatoTV godine 2016. snimljen je dokumentarni film U ime naroda scenaristice i redateljice Nade Prkačin, o komunističkim ubojstvima u Dubrovniku i okolici 1944. godine te o fr. Dominiku Baraču.
U dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu 17. studenoga 2017., nakon euharistijskog slavlja u 19:00 sati u samostanskoj crkvi, otvorena je nova multimedijalna dvorana koja je dobila ime "Fr. Dominik Barač, dominikanac - mučenik".
U dominikanskom samostanu sv. Dominika u Trogiru 17. studenoga 2018. blagoslovljena je i svečano otvorena Dvorana fr. Dominik Barač.
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović 30. siječnja 2020. posmrtno je odlikovala dr. sc. fr. Nedjeljka Dominika Barača Redom hrvatskog pletera, "za izniman doprinos u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske države te stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda".
Hrvatska pjesnikinja Iva Čuvalo je napisala himan o Dominiku Baraču, koji objavljujemo uz današnji spomen:
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
himan Dominiku Baraču O.P.
Tvoja Ljubav mene nosi kao oblake,
kud god predajem se samo Srcu Tvom.
Daj da uvijek vjerno slijedim Tvoje korake
kad me zovu tuđe zemlje ili rodni dom.
Dok u meni ljuljaju se grane maslina
i dok ptice svojom pjesmom njišu valove,
znam u Tvojoj ruci da je moja sudbina
i da čuješ moje duše žarke molitve.
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje grijehe tada Ti odriješi sve,
i oprosti mojim sucima.
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje suze neka zemlju ne taknu,
nek' se prospe moja krunica.
Gospodnji je Duh na meni, Ti me pomaza!
Moje riječi ruše kule tuđih zabluda.
Nema straha ni od smrti ni od poraza
onaj tko je odan vjeri svoga naroda.
Neka moja snaga budu Pravda, Istina,
neka uvijek Tebe slavim svojim mislima!
Daj da budem baklja gdje je tama ledena,
daj da nosim svjetlo Nade drugim ljudima!
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje grijehe tada Ti odriješi sve,
i oprosti mojim sucima.
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje suze neka zemlju ne taknu,
nek' se prospe moja krunica.
Tekst: Iva Čuvalo
Molitva
Svemogući Bože, fra Dominik Barač je zbog svoje ljubavi prema istini, pravdi i hrvatskom narodu te zbog svoje odanosti tvom Sinu i Katoličkoj Crkvi osuđen na smrt i strijeljan. Molimo te, budi mu dobrostiv i nagradi ga za primjer odvažnosti i praštanja koji nam je ostavio, za primjer kako se istina ljubi, naviješta i odvažno svjedoči po cijenu života. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.