Iz pera Lucije Gavran o susretu mladih s Papom u Brazilu

Detalji

Kreirano Nedjelja, 11 Kolovoz 2013 07:59

Iako mnogi događaji brzo prelaze u zaborav, ipak ima i onih koji se "usele" u ljudsku nutrinu te tako postaju izvor nadahnuća. Jedan takav, iskusila je Lucija Gavran, članica župnog zbora mladih "Osvit", koji pjeva na misi u 11 sati. Naime, Lucija je sa skupinom mladih bila na nedavno održanom susretu s papom Franjom u Brazilu. Svoja zapažanja, oblikovala je ovako: Skupina od 56 mladih Zagrepčana s Neokatekumenskog puta krenula je 19. srpnja na put u Brazil, na Svjetski dan mladih, koji je za vrhunac imao susret s Papom u Rio de Janeiru. U Brazilu smo proveli dva tjedna. S nama su bila dva svećenika: Marijan Lindić i Przemysl (popularno: Pšemek) Palmowski. Put nas je vodio najprije u Veneciju, do koje smo putovali busom, da bismo odande zrakoplovom poletjeli do Frankfurta, a zatim dvanaestosatnim letom letom do velegrada Sao Paola.

Ondje smo se susreli i družili s mladim iz Splita, Rijeke i Slovenije. Oslonjeni na Papine riječi, krenuli smo u naviještanje po ulicama Sao Paola. Pjesmom, plesom i iskustvima, naviještali smo Krista Uskrsnulog i Njegovu ljubav prema svakom čovjeku. Domaćini su nam organizirali boravak. Bili smo smješteni po obiteljima, koje su nas lijepo primile i koje su bile jako gostoljubive i otvorene. Posjetili smo katedralu ispred koje siromašni spavaju i žive na cesti, jednako kao i po mnogim drugim ulicama. Općenito je to normalna pojava u Brazilu. Ima jako mnogo siromašnih, beskućnika, ali postoje i slojevi bogatijih, koji žive u ograđenim i čuvanim stambenim zgradama, ili u kućama. Postoji i sloj jako bogatih. Po oštrim socijalnim razlikama Latinska je Amerika odavno poznata… ali i drugdje toga ima sve više. To je jedan od razloga da papa Franjo, donedavni nadbiskup Buenos Airesa u susjednoj Argentini, čitavu Crkvu poziva na izlazak ususret siromasima, rubnima i potrebitima svih vrsta. Svaki dan molili smo jutarnju i večernju iz časoslova.

Često smo imali i euharistijska slavlja. U Sao Paolu bilo je jako hladno, i do 6°C, tako da smo se nekoliko dana smrzavali. Posjetili smo stadion nogometnog kluba Sao Paolo i Muzej suvremene umjetnosti. Na putovanju prema Riju posjetili smo baziliku Nacionalnog svetišta Gospe od Aparecide. Bazilika je četvrto najpopularnije marijansko svetište u svijetu. Ondje smo imali priliku za osobnu molitvu. Zatim smo stigli u Rio de Janeiro, gdje smo također bili smješteni po obiteljima. Susretali smo se s ostalim mladim iz Zadra, Istre, BiH… Više od 300 Hrvata zajedno je slušalo katehezu biskupa Mije Gorskog te smo s njim imali i euharistiju. Susret s Papom na Copacabani, po mnogima najljepšoj plaži na svijetu, bio je vrhunac cijelog hodočašća. Bdijenje s Papom u subotu navečer, cijeli večernji program s glazbenim točkama i skečevima, protekao je u predivnoj atmosferi i miru.

Više od tri milijuna ljudi gledalo je prema nasljedniku sv. Petra i prvom današnjem apostolu. Noć smo, nakon bdijenja, proveli u vrećama za spavanje pod zvjezdanim nebom, uz šum mora; nešto što se pamti cijeli život. U nedjelju ujutro misa s Papom, također na Copacabani (bila je predviđena drugdje, ali je zbog prijašnjih velikih kiša u zadnji čas promijenjena lokacija!). Papa Franjo propovijedao je o važnosti svakodnevne molitve. Poticao je nas mlade da budemo živo kamenje koje će graditi Crkvu. Ohrabrio nas je da budemo svjetlo svijeta i da naviještamo drugima ono što smo primili u Crkvi. Dan nakon toga, u ponedjeljak, imali smo susret s Kikom Argüellom, inicijatorom i predvodnikom Neokatekumenskog puta. Bilo nas je 90.000 neokatekumena. Također smo posjetili Neokatekumensko sjemenište Redemptoris Mater, u kojem se za svećeničko zvanje pripravljaju i dva bogoslova iz Hrvatske. Posjetili smo i Corcovado, planinu na čijem je vrhu poznati veličanstveni kip Krista Otkupitelja. S planine se vidi cijeli Rio, a vidik je doista prekrasan.

U jednom od preostalih dana posjetili smo najveću i najopasniju favelu u Riju, u kojoj živi 200 000 ljudi siromašnih, na rubu egzistencije, gdje vladaju gangovi i bande, gdje cvate kriminal i razna društvena zla. Svirali smo, pjevali i naviještali po ulicama, što su nam omogućili neokatekumeni iz same favele, dobivši suglasnost za naš dolazak od tamošnjih „šefova“. Inače nije moguće, ili nije preporučljivo i veoma je opasno, ući u taj kvart onima koji tu ne žive, i koji se drže sami za sebe, i gdje je mnogo naoružanih pripadnika bandi odnosno lokalnih „redara“.

Sutradan, u četvrtak, krenuli smo prema Zagreb, i putovali gotovo dva dana. Rio je zaista daleko od nas. Ovo mi je bilo najljepše hodočašće na koje sam ikad išla i nezaboravno iskustvo koje će mi ostati u sjećanju cijeli život. Dobila sam odgovore na mnoga pitanja i definitivno to nije bio samo izlet u egzotičnu zemlju, nego događaj koji mi je u jednoj mjeri promijenio život.