Isusov govor na gori, koji sadržava blaženstva, na početku Isusova javna djelovanja, Možemo promatrati kao jednu vrstu proglasa o naravi i cilju Isusova poslanja. U kontekstu toga govora Isus izgovara afirmativne riječi, upućene apostolima i svim njegovim učenicima kroz povijest: "Vi ste sol zemlje...vi ste svjetlost svijeta." Radi se o riječima koje govore o našem kršćanskom poslanju i apostolatu. Isusovi učenici su pozvani da preuzmu ulogu i odgovornost u svijetu. Koliko god smo svjesni da ne pripadamo i nismo od svijeta jer ne živimo po duhu svijeta, ne smijemo zanemariti vlastito apostolsko poslanje u svijetu. Sol ne postoji zbog sebe nego zbog hrane, kojoj daje prepoznatljivi okus i čuva njezinu trajnost, sprečavajući da propadne. U okvirima ljudskog smisla i egzistencije nepropadljivost se odnosi na vječnost.
Evanđelist Luka završava opis Isusova djetinjstva s opisom ispunjavanja dvije tradicije povezane s Mojsijevim zakonom od strane Marije i Josipa. Prema Zakonu žena po porodu postaje nečista u smislu da ne može doći u kontakt sa svetim stvarima i zbog toga mora proći, 40 dana nakon poroda, obred (o)čišćenja u Hramu. Također, donoseći i prikazujući Isusa u Hramu, prinose žrtvu, kao siromašna obitelj dvije golubice, kao otkupninu jer nakon pashalne noći oslobođenja iz Egipta kada je anđeo zatornik (smrti) pobio egipatske prvorođence i poštedio hebrejske, po Zakonu svaki sin prvorođenac pripada formalno Jahvi. Ali svaka obitelj ih može otkupiti žrtvom koja je ujedno prinos zahvalnice Jahvi za darovanog sina i traženje blagoslova za budućnost. Time Luka želi prikazati Mariju i Josipa kao vjerne Židove koji opslužuju propise Mojsijeva zakona.
Kod pisanja evanđelja Mateju je bilo posebno stalo da pokaže kako su se u Isusu, spasitelju i otkupitelju cijelog čovječanstva, ispunila sva Božja proroštva Staroga zavjeta budući da je većina članova kršćanske Matejeve zajednice ima hebrejske korijene. U shvaćanju Božjega djelovanja nema slučajnosti. Sve je vođeno Božjim promislom. Stari zavjet je pun primjera i dokaza Božje objave, njegovih zahvata i djelovanja u povijesti izabranog naroda. Sam Isus Krist je vrhunac Božje objave i potvrda Božjeg spasenjskog plana. Jedan od ciljeva Matejeva evanđelja je pokazati da se u Isusu Kristu ispunjaju sva mesijanska obećanja koje je Jahve dao kroz Stari zavjet, napose po prorocima.
Opširnije:Slijedeći Isusa na putu ostvarenja Božjih obećanja
Opširnije:Umro je fr. Ivica Tomljenović OP, najstariji član dominikanske zajednice na Peščenici
Opširnije:PRIHVATIMO U SVOJIM DOMOVIMA MLADE ZA SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ZAGREBU
Govor o Isusu kao "janjetu Božjem koje odnosi grijeh svijeta" prisutan je u Ivanovom evanđelju, Djelima apostolskim, Prvoj Petrovoj poslanici, a posebno je naglašen u knjizi Otkrivenja. To viđenje Isusa proizlazi iz starozavjetne perspektive shvaćanja značenje janjeta u govoru u odnosu Boga i izabranog naroda. Sluga Jahvin je kod proroka Jeremije i Izaije shvaćen kao "janje krotko što ga vode na klanje". Sluga Jahvin umire za grijehe svoga naroda budući da na njega Gospodin stavlja krivnju za sve prijestupe naroda i nalik je janjetu, životinji koja simbolizira poniznost i krotkost.
Kršćanski život započinje krštenjem kada postajemo djeca Božja. Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, po kojem smo rođeni kao djeca Božja na novi i božanski život. Sama Božja objava (teofanija) na Isusovom krštenju: "Ovo je moj sin Ljubljeni, u njemu mi sva milina!" govori o našem dostojanstvu po sakramentu krštenja. Iste riječi Bog govori za svakoga krštenika. Po krštenju je svaki vjernik djelovanjem Duha Svetoga, koji nam pomaže da se otvorimo za primanje Božje milosti, usko povezan s Kristom, Sinom Božjim i priključen Crkvi, njegovom mističnom tijelu. Krštenje dolazi od Krista i vodi Kristu. Krštenje svakog krštenika podsjeća da je Kristov budući da je u ime Isusovo kršten.
Od sva četiri evanđelja Ivanovo je najmlađe i u pogledu jezika, stila, slika i pojmova se razlikuje od sinoptika (Marko, Matej i Luka). Sadržajno Ivanovo evanđelje ima svoj vlastiti, prepoznatljivi teološki profil, koji je uveliko kristološki određen. U središtu Ivanova evanđelja je Isus, Božji poslanik, onaj koji je od Boga poslan i koji posreduje život svijetu. Ova kristocentričnost Ivanova evanđelja je uočljiva već u prvim recima Ivanova evanđelja, u njegovom proslovu ili uvodnom himnu o predsvjetskom bivstvovanju "riječi" kod Boga. Radi se o uvodnom tekstu u Ivanovo evanđelje, čija je uloga otvoriti dublji smisao povijesti o Isusu koja slijedi. Ovaj himan ili pjesma jest, po svom sadržaju, ispovijest Ivanove vjerničke zajednice o Isusu, Riječi Božjoj, njegovu značenju za stvaranje i za same vjernike.