Vrijedne ruke mladih "DOMAŠA" i ovog će adventa razveseliti mnoge župljane. Sedmu godinu zaredom maštoviti i radišni mladi članovi naše župe primili su se posla – kreiranja i izrađivanja adventskih vijenaca. Na redovitom terminu sastajanja DOME, četvrtkom u 20 sati, kroz dva tjedna prije ulaska u došašće mladi se bave kreativnim radom kako bi na vrijeme osigurali vjenčiće svojim župljanima.
Prije koji dan dobio sam mail u kojemu je postavljeno pitanje o mogućnosti odijevanja krizmanika u iste haljine. Naime, pošiljateljica elektronske pošte u 2014. godine ima dvije krizmanice, a kako je nedavno ostala bez posla, pita se kako će uspjeti kupiti curama makar i skromnu odjeću za sakramentalno slavlje. Ovo pitanje nije rijetkost i aktualizira se prije krizme. Za razliku od prvopričesničkih haljina koje su se već ustalile i koje olakšavaju roditeljima vanjski dio pripreme, pitanje haljina još je uvijek otvoreno ili je pak njihova uporaba iznimka.
Euharistijsko slavlje za sve poginule u obrani Vukovara i Hrvatske u samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića, u ponedjeljak 18. studenoga, predvodio je p. Zvonko Džankić, prior samostana, u koncelebraciji s župnikom p. Markom Bijelićem. Na početku mise, p. Zvonko je pozvao na molitvu za nevine žrtve, za njihove obitelji, za preživjele, kao i za one koji još i danas nisu kadri oprostiti i zaboraviti. Nakon misnoga slavlja, svi su se uputili do Vukovarske ulice i ondje zapalili svijeće i pomolili se za sve poginule i nestale u obrani Domovine.
Upravo sam se istuširao, ugrijao mlijeko s medom, uzeo tipkovnicu u ruke i sada sam spreman s vama, dragi čitatelji, podijeliti jedno lijepo iskustvo. Naime, zbor Osvit, čiji sam ponosni član, je nedavno pozvan na I. smotru zborova mladih u Vukomercu (župa Muke Isusove) te smo se, naravno, odazvali.
Jednog tjednog dana, učitelj Fulgencije je primijetio kako je njegov učenik Feliks pomalo "izgubljen", zamišljen, skoro zabrinut. Nakon što je uhvatio Feliksa da ga uopće ne sluša odnosno da je tijelom prisutan ali duhom odsutan, upita ga: "Muči li nešto?" Feliks mu odgovori: "Sinoć sam usnuo čudan san i ne znam kako da ga shvatim." San ide ovako: "Usnuo sam kako se nalazim u pustinji ili nekoj stepi i bježim pred lavom, koji me progoni. Srećom, naletio sam na nekakvo stablo, skočio sam i uhvatio se za granu. Ostao sam tako visjeti dok je lav bio ispod mene i čekao hoću li pasti. U tom trenutku sam ugledao na mjestu gdje se grana, na kojoj sam visio, spaja s deblom, dva štakora crni i bijeli kako glođu granu na kojoj sam visio.
Poznata je činjenica da se svakog četvrtka u prostorijama naše župe okuplja i djeluje DOMA (dominikanska mladež) pod vodstvom p. Marka, župnika. Tijekom naših okupljanja razgovaramo o ozbiljnim temama, vezanih uz život i vjeru mladih, dijelimo naša vlastita iskustva, molimo se. Svakog prvog četvrtka u mjesecu hodočastimo zaštitniku i blaženiku Augustinu Kažotiću i slavimo misu.
Dok su radili u samostanskom vrtu, učitelj Fulgencije prozbori Feliksu: "Ja sam tvoj učitelj, zar ne!?" "Naravno", potvrdi mirno! " "I što je moja zadaća?", nastavi učitelj. Feliks se uspravi i odgovori: "Pa da me odgojiš i pomogneš mi postati i biti redovnik". "Točno", potvrdi Fulgencije, "a posao svakog odgojitelja i roditelja je upravo u tome ne dopustiti ili spriječiti da oni koje odgajaju krenu s krivim navikama, jer se iz njih rađaju slabosti i mane." Učitelj potom prstom pokaza na ružmarin koji je malo prije zasađen: "Iščupaj ga!" Feliks to učini bez problema.
Nedavno pročitah jedan članak pod nazivom "Brak nije mrak". On se, dakako, može različito tumačiti, no autor je htio uputiti na dvije krajnosti. Jedna je ženidba iz inata, a druga bijeg od ženidbe. Od malena živimo u okolini gdje je institucija braka nešto ozbiljno i značajno. Točno se znalo kad se otprilike treba ženiti jer ako to ne poštuješ, onda si ili stara cura, usidjelica ili stari dečko, okorjeli neženja i šta ja znam što sve ne (iako imaš 25 godina)! Danas se te granice pomiču, a i kriteriji su puno viši. Djevojke više ne traže princa na bijelom konju nego u bijelom autu (više ni boja nije važna), a i većina dečki traži barbiku koju će pokazivati svojim prijateljima i rodbini.
Postoje situacije i iskustva u životu koja nas vode na rub naše vjere. Za Feliksa je to bilo iskustvo susreta s umirućom djecom. Poslije svakoga posjeta i susreta s njima, Feliks se osjećao poput tužitelja koji bi Boga najradije posadio na optuženičku klupu. "Zašto, Bože?", znao je često mrmljati kroz zube.