Učitelj Fulgencije nikako nije uspijevao izložiti nauk o Duhu Svetom, trećoj božanskoj osobi, svom učeniku Feliksu. U jednom trenutku, kada je njegovo strpljenje već bilo pomalo načeto, stao je i prozborio: "Za danas dosta. Sutra ćemo nastaviti". Sutradan, Feliks je očekivao da će nastaviti učitelj svoje izlaganje u samostanskoj biblioteci, ali ga je Fulgencije iznenadio i poveo u grad. I Feliks se je pitao kamo ga to učitelj vodi.
S blagoslovom ognja upaljenog ispred samostanske i župne crkve ušli smo u uskrsnu noć, najveću noć u kojoj će Svjetlo zauvijek pobijediti mrak, nakon koje će svanuti Uskrs! Vazmeno bdijenje, "svečani doček" predvodio je župnik p. Marko. Po običaju započelo je u tišini i mraku, a uskrsno se svjetlo, dodirom svijeće na svijeću, kroz crkvu širilo dok ju nije posve rasvijetlilo. U pratnji župnika bio je velik broj ministranata te subraća iz samostana na Peščenici, te je uskrsno bdijenje u vjerničkim mnoštvom ispunjenoj crkvi zadobilo pravi svečani ugođaj, kakav i priliči blagdanu Uskrsa, naizgled stoljećima istog, a svake godine novog.
Obrede Velikoga petka, službu Muke Gospodnje je predvodio p. Marinko Zadro, župni vikar, zajedno sa braćom iz samostana i uz sudjelovanje brojnih vjernika. Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrti po Ivanovu Evanđelju, p. Marinko je u propovijedi razmišljao o križu, istaknuvši svu dramatiku i važnost Velikog petka.
Misa večere Gospodnje istinski je početak Vazmenog trodnevlja. Župno slavlje Posljednje večere predvodio je p. Mato, u zajedništvu s drugom subraćom, te u pratnji dvanaestorice muškaraca, Isusovih današnjih učenika, kao slike Isusovih apostola. Obredom pranja nogu svećenik je dočarao Isusovu poniznost i ljubav prema čovjeku izraženu potpunim služenjem.