Održana druga korizmena tribina na Peščenici: Empatija i suosjećanje

Detalji

Kreirano Subota, 15 Ožujak 2025 07:36

Druga korizmena tribina u ciklusu „Korizmene tribine na Peščenici", pod naslovom „Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima – empatija i suosjećanje" održana je u srijedu 12. ožujka u dvorani "Fr. Dominik Barač, OP" dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. Predavanje je održala teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja docentica dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon početnog pozdrava i predstavljanja gošće, docentica dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski je odmah na početku naglasila kako su nam danas potrebni u društvu mostovi empatije i suosjećanja s obzirom na zabrinjavajući trend kod današnje djece smanjivanja njihova empatijskog kapaciteta. Govoreći o sličnosti i razlici između pojmova empatija i suosjećanja, docentica Smoljo-Dobrovoljski je podsjetila nazočne da empatija i suosjećanje uključuju razumijevanje kognitivno i afektivno, ali pri tome empatija znači dijeliti emocije s drugom osobom, biti s njom, dok suosjećanje traži način kako dotičnoj osobi pomoći u njezinoj teškoj situaciji. „Empatija je dijeliti emotivno stanje druge osobe, a suosjećanje je kretivno: tražiti način kako pomoći drugoj osobi. Zato možemo reći da je milosrđe sličnije suosjećajnoj ljubavi nego empatijskom djelovanju", zaključila je doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski.

U nastavku je docentica Smoljo-Dobrovoljski, referirajući se na empatijsku sposobnost čovjeka, rekla da su u ophođenju s ljudima vještina empatije i proaktivno suosjećanje osnovna i temeljna vještina. „Zato je empatija važna u svim strukama, posebno onima koje se bave odnosima s ljudima: u njegovanju djece i bolesnika, u nastavi, u trgovini i na rukovodećim funkcijama" naglasila je docentica Sanda. Definirajući istinsku empatiju kao slušanje cijelim biće, dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski je istaknula da istinsko slušanje nekoga znači učiniti ga u tom trenutku centrom vlastitoga svijeta.

Govoreći o važnosti obitelji  za  učenje i razvijanje empatije i suosjećanja, doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski je ustvrdila da je obitelj „privilegirano i prvo mjesto gdje dijete prvo dobije utjehu, pažnju i razumijevanje, a tek poslije dobije pouku i edukaciju što ne bi trebalo napraviti".

Doc. dr. sc. Sanda je upozorila na fenomen narcisoidnosti, prisutnom u svim segmentima društva, čak i u crkvenim institucijama. Jedno od temeljnih obilježja narcisoidnih osoba je pomanjkanje empatijskog kapaciteta, prepoznatljivog  po ne uzimanje u obzir osjećaja drugih ili po manipulaciji tuđim suosjećanjima. Pri tome je bila zanimljiva opservacija docentice Smoljo-Dobrovoljski o jednom od najvećih zala koje je pogodilo Tijelo Kristovo, Katoličku Crkvu, iznutra: zlostavljanje djece: „To zlo su uglavnom počinile osobe koje imaju narcistični poremećaj ličnosti, tzv. granični ili osobe koje su psihopate, osobe koje su se znale provući i doći do funkcije i pokazati se dobrima i poželjnima. I onda kada su dobile moć, svoju su moć koristile, ne da služe, nego da pokažu svoju svemoć i nadmoć. To je distorzija moći."

Kršćanska ljubav kao zapovijed, u očima dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski, je suosjećajna ljubav koja izlazi iz sebe kako bi pomogla drugome. U duhu pape Franje to znači „uprljati ruke i biti tu za one koji su u potrebi. To je, nalik Abrahamovu izlasku iz Ura Kaldejskoga, izlazak iz vlastite komfor zone, koja u sebi nosi opasnost manjka svakoga rasta." Polazeći od starozavjetnog iskustva izraelskoga naroda Boga koji promatra, osluškuje i intervenira u korist svoga naroda, dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski zaključuje da bi upravo takva trebala biti naša pedagogija: „Promatram što se događa osobi ispred mene; osluškujem onaj dio koji nije tako jasan ili očit, upoznajući ono što bi dotično tu osobu moglo uznemiriti; i onda, na kraju interveniram." Ali to je nemoguće ostvariti ako ne stavimo vlastiti ego pokraj sebe i imamo uho za drugoga.

Oslanjajući se na Isusovo pokazivanje suosjećajnosti u Novom zavjetu, posebno u slučaju smrti Lazarove kada je Isus gorko zaplakao, predavačica je istaknula da plakati s onima koji plaču jest humana gesta. „Isus pokazuje da je biti ganut, biti blizu i djelovati, ključni element osobe koja je hranjena evanđeoskom riječju", rekla je dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski.

Fokusirajući se na toleriranje neugodnih emocija koje se javljaju kao dio pomaganja osobi, kao važnog dijela suosjećanja, dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski upozorila da nas te neugodne emocije ne smiju spriječiti u pokazivanju suosjećanja u smislu nestajanja motivacije za djelovanje. Pogotovo što za vjernike je motivacija evanđeoska budući da Bog nama iskazuje milosrđe i suosjećanje u svakoj situaciji i to je zato naš dubinski poziv. U ovom kontekstu, prema dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski, znakovita je Isusova prispodoba o milosrdnom Samarijancu, čije postupanje jest naš okvir i matrica u postupanju i djelovanju i kako izbjeći ili nadvladati unutarnju duhovnu tjeskobu. „Milosrdni Samarijanac se vodi Božjim srcem da se ranjenom čovjeku približi. Prvo ga vidi: Bog želi da gledamo tamo gdje On gleda; sažali se: u evanđeljima jedini put kad netko suosjeća kao Bog jest milosrdni Samarijanac; pristupi mu: nakon što je u sebi osjetio ganuće prema jednom čovjeku postaje aktivan i približava mu se; približiti se nekome traži hrabrost i odvažnost, što nije manjak ili odsutnost straha nego usprkos strahu ide, približava se i čini; povije mu rane: rane su mjesto susreta s Bogom jer one su ono najsvetije kod čovjeka jer otkrivaju ono njegovo najintimnije." U konačnici, oslanjajući se na opservaciju pape Franje o daru milosrdnog Samarijanca s čime moderni duh jako škrtari, dr. sc. Smoljo-Dobrovoljski je podsjetila da je milosrdni Samarijanac onom čovjeku darovao svoje vrijeme.

Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina srijedom posvećen je temi Empatija – mostovi ljubavi. Organizatori tribina su: Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Korizmene tribine su dio kompetitivnoga projekta Sveučilišta u Zagrebu, kao jedna od triju aktivnosti projekta Što nas povezuje?, uz znanstvenu konferenciju, održanu na Dan Instituta sv. Tome Akvinskog 7. ožujka 2025. i radionice Škola empatije, koje počinju 18. ožujka.