Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 6, 60 – 69):
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Znamo osobe za koje mislimo da ih dobro poznajemo i onda se jednom iznenadimo na nekom njezinom promašaju ili velikom činu. I to nam nameće pitanje kako se postaviti prema svojem bližnjemu. Da li se treba distancirati ili još više zbližiti? Da, odnos udvoje uvijek je životna avantura. Odnos čovjeka i Boga je odnos prijateljstva i uzajamnosti. Bog se objavljuje čovjeku, a čovjek se treba otvoriti Bogu. Čovjek se 'hrani' Bogom, a čovjek je Bogu radost.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 6, 30-34):
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.
Dezorijentiranost u narodu
Evanđelist Marko u današnjem ulomku govori da su apostoli nakon obavljene zadaće ispričali Isusu «o svemu što su činili i naučavali». Isus im je preporučio da utrošenu energiju nadoknade, da se odmore jer posao bi trebalo nastaviti
Opširnije:kamo idemo? Što gubimo, što dobivamo?: 16. nedjelja kroz godinu - B
Iz Knjige proroka Amosa (Am 7, 12-15):
U one dane: Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’« Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram!« Amos odgovori Amasji: »Nisam ja prorok ni proročki sin, nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«
Amos – branitelj siromaha i potlačenih, udovica i odbačenih
Opširnije:Stvaranje novog Božjeg svijeta: 15. nedjelja kroz godinu - B
Ljudi jedni druge prebrzo prihvaćaju ili odbacuju zato što svoje prosudbe temelje na prividu, rodoslovlju, na zvučnosti titula ili na materijalnom statusu. Biti odbačen nije nimalo ugodno. To još ne znači, gledajući dugoročno, i biti neuspješan. Ne smije se obeshrabriti ni odlaziti u tuđinu. Veliki i značajni biblijski likovi nisu napuštali svoj narod, premda su doživljavali podsmjeh, porugu i odbačenost, već su unatoč svemu ulagali svoje sposobnosti i karizme u trajno dobro svoga naroda.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 6,1 – 6):
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženo govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Opširnije:Teško je biti odbačen od svojih: 14. nedjelja kroz godinu - B
Nije lako dokučiti tajne čovjeka i svemira, tajne života i smrti. Onda nam često dolazi ovo pitanje: ako je Bog sve stvorio, što je sa zlom u svijetu, što je, konačno, sa smrću? Gdje bi tu bila Božja ljubav i dobrostivost? Evo, u Knjizi mudrosti čitamo pomalo zbunjujuće riječi: "Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih… Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet." Biblija jasno govori da zlo nije od Boga. Čak ni smrt u svojoj strahoti. Tek po đavlovoj zavisti, odnosno po onom prvom grijehu došla je smrt. Zlo dolazi od loše uporabe slobode koju je Bog dao čovjeku. Gdje je sloboda, tamo se može izabrati i zlo, koje, veli Biblija, rezultira smrću.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 5,21 – 43):
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Opširnije:Bog nije stvorio smrt: Trinaesta nedjelja kroz godinu - B
Riječ Božja današnjeg bogoslužja govori nam o tajanstvenom rastu kraljevstva Božjega u dušama i srcima svih onih koji se u poniznosti i ljubavi predaju u ruke Božje. Bog je strpljiv i njegova se volja uvijek ispunja na onima koji su mu otvoreni. Njegovo kraljevstvo, koje je nevidljiva stvarnost, po Crkvi raste i preobražava svijet. Od nas Bog samo traži posvemašnje prianjanje uz njegovu svetu volju i vjernu suradnju s njime kako bi se to njegovo kraljevstvo razvilo u ljudskim dušama i srcima i preobrazilo sav svijet.
Prorok Ezekiel u današnjem prvom čitanju govori nam kako Bog ostvaruje svoje planove spasenja svijeta. Bog sam poremeti sve ljudske planove tako da čovjek shvati i prizna da je Bog »prvi i posljednji« (usp. Otk 1,17; Iz 44,6; 48,12), odnosno onaj koji odlučuje o životu i djelovanju svakoga čovjeka. Tako prorok Ezekiel slikovitim govorom pokazuje kako volja Božja može zbuniti naše ljudske poglede. Gospodin čini svoju volju pa i preko sredstava koja su veoma slabašna. »Ovo govori Gospodin Bog: „S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih odlomit ću grančicu i posadit je na gori visokoj, najvišoj. Na uzvišenoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom roditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih« (Ez 17,22-23).
Opširnije:Poniznost, strpljivost i marljivost u kršćanskom životu - 11. nedjelja kroz godinu - B
Misao o »istočnom grijehu« biblijski pisac je prezentirao kroz četiri slike: napastovanje, pad, kazna i Božje obećanje spasenja. Izrazite posljedice čovjekova odvraćanja od pravoga Boga su: strah, sram (stid), svaljivanje krivnje na drugoga te buđenje svijesti promašenosti, praznine i besmisla. Pisac ističe da Bog ipak nije prokleo čovjeka ni ljudski rod već da je svima obećao moguće spasenje.
Iz Knjige Postanka (Post 3, 9 – 15):
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu, pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti je otkrio da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.«
Evanđelje se ne bi smjelo svoditi na zapovijedi i zabrane. Božja volja, izražena kroz Isusa iz Nazareta, ponuda je i poziv za rast u pravoj čovječnosti kroz vjeru, nadu i nepatvorenu ljubav prema uzoru Isusa Krista. Evanđelje je ponuda Božje ljubavi na koju bi trebalo slobodno odgovoriti, jer ljubav se ne smije nametnuti, već se za nju treba slobodno opredijeliti. Snagu za duhovni rast kršćani crpe u zajedničkom nedjeljnom euharistijskom slavlju, na kojem svoj duh hrane Božjom riječju i tajanstvenom, ali stvarnom prisutnošću uskrsloga Krista.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 2, 23, – 3,6):
Jedne je subote Gospodin prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikada niste čuli što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
Opširnije:Svetkovanje Dana Gospodnjega - Deveta nedjelja kroz godinu
Bog je beskonačno veći od nas. U Bibliji Staroga saveza izbjegavalo ga se imenovati da ga se ne bi omeđilo ljudskim pojmovima. Nije se dopuštalo prikazivati ni njegov lik da ga se ne bi poistovjetilo sa stvarima. U Bibliji Novoga Saveza govori se o Bogu koji se objavljuje kao Otac i Sin i Duh Sveti. Izraz »Trojstvo« je nastao u povijesti Crkve. Ima uporište u evanđelju Isusa Krista. Nije riječ o politeizmu. Kršćani vjeruju u jednog Boga koji u sebi ima neizrecivo bogatstvo života. Kršćani ispovijedaju vjeru u jednoga Boga u trojstvu osoba jedne božanske naravi. To je najdublja i nedokučiva tajna kršćanske vjere. Trojstvo se u evanđelju objavljuje kao ljubav u sebi i prema ljudima.
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 28, 16 – 20):
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru, kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Svetkovina Duha Svetoga može se više osjetiti nego protumačiti. Gdje ima nesebične, sveobuhvatne ljubavi, gdje ima pravoga zajedništva i iskrenoga prijateljstva – tu je prisutan Duh Životvorac, Duh Istine, Duh Božji. Prisutnost toga Dobrog Duha najbolja je obrana od Zloga, duha besmisla, očaja i tame života.
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 15, 26-27; 16, 12-15)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti za mene jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«