Djevice Marijo, Majko lijepe ljubavi, Majko koja nisi nikad ostavila nijedno dijete koje traži pomoć, Majko čije ruke rade bez prestanka za tvoju voljenu djecu, jer su ispunjene božanskom Ljubavi i beskrajnim Milosrđem koje se izljeva iz tvog srca, okreni svoj pogled prepun sućuti prema meni. Vidi čvorove koji guše moj život. Ti poznaješ moju nevolju i žalost. Ti znaš koliko me ovi čvorovi paraliziraju.
Marijo, Majko kojoj je Bog povjerio dužnost da razveže čvorove života svoje djece, ja polažem svoj život u tvoje ruke. Nitko, čak ni Zli, ne može oduzeti tvoju milosrdnu pomoć. U tvojim rukama ne postoji nijedan „čvor“ koji ti ne bi mogla razvezati. Majko, sva moćna, po tvojoj milosti i moći tvoga zagovora kod tvoga sina Isusa, mog Otkupitelja, primi danas ovaj „čvor“ . . . (imenuj ga, ako je moguće). Na slavu Božju, molim te da ga razvežeš zauvijek. Uzdam se u Te! Ti si jedinstvena Tješiteljica koju mi je Bog dao, ti si Tvrđava mojih slabih snaga, bogatstvo mojoj bijedi, oslobođenje od svega što me smeta da budem s Kristom.
Primi moj poziv. Čuvaj me, vodi me, štiti me. Ti si moje sigurno utočište! “Marijo koja razvezuješ čvorove”, moli za mene!
Sveti Dominik reče onima koji su ga slijedili: ‘Bosih nogu, pođimo propovijedati!’ Podsjeća nas na odlomak o gorućem grmu, kada je Bog rekao Mojsiju: ‘Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo!’ (Izl 3, 5) Dobar propovjednik svjestan je da se kreće po svetom tlu, jer je Riječ koju donosi sveta, kao i oni kojima je upućena.
Papa Franjo
Već se pomalo i na prostorima Hrvatske nazire svojevrsna kriza redovničkih zvanja. Ta kriza je stupnjevita, ali ipak progresivna. Premda se stalno moli za zvanja (i treba tako nastaviti) čini se da se ništa ne događa. Kao onaj sijač iz prispodobe i mi sijemo, ali pada li naše sjeme na dobro tlo, je li ovo što činimo dovoljno? Ili su to više mrvice koje padaju s bogataševa stola?
Ja jesam dominikanac i smatram kako je to poziv koji u današnjem suvremenom svijetu valja slijediti. Kako treba više poticati na odaziv, nego iznositi crnu statistiku. Pa iz toga moga uvjerenja htio bih vas upitati: tko je Dominik? Tko je taj čovjek iz 13. stoljeća? Što biste odgovorili? Svetac, osnivač Reda propovjednika, veliki propovjednik… itd. I sve je to točno, ali tako opisan Dominik ostaje daleko. Zašto bi se netko odlučio slijediti Krista stopama svetog Dominika? Zašto?
Uz obljetnicu smrti hrvatskog književnika i estetičara, dominikanca Rajmunda Kuparea (Vrboska, 16. studenog 1914. – Zagreb, 6. lipnja 1996.), donosimo njegovu pjesmu Isus u mojoj lađi (1937.):
Mrtvi mi valovi izbacuju vesla.
Sporo idem uza snagu svu.
A On mirno spava (k’o da ne zna za me)
Ništa za to. On je ipak tu.
Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru
I znam da je Isus meni sklon,
Pa kad teška vesla iz ruku mi padnu,
Ja ću zaspat, a veslat će On.
U svega osam stihova Rajmund Kupareo sažeo je ne samo svoj život nego život svakoga koji postojano vjeruje Isusu Kristu, piše 2024. godine Nada Babić tumačeći ovu Kupareovu pjesmu. A kako ju je uglazbio fra Miroslav Petrac, poslušajte ovdje.
Na Golgoti
posve slobodno
predao se
u njegovim rukama
nema ničega
što bi ga osudilo
u djelima
ničega što bi dokazalo presudu
Gospodaru moj
kao da su te jučer razapeli
za svakoga od nas
krv još uvijek iz boka
ruku i nogu prelijeva se
na Golgoti
još uvijek križ
ne da osuđuje
već da stoljećima svijetli
Adolf Polegubić
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
himan Dominiku Baraču O.P.
Tvoja Ljubav mene nosi kao oblake,
kud god idem predajem se samo Srcu Tvom.
Daj da uvijek vjerno slijedim Tvoje korake
kad me zovu tuđe zemlje ili rodni dom.
Dok u meni ljuljaju se grane maslina
i dok ptice svojom pjesmom njišu valove,
znam u Tvojoj ruci da je moja sudbina
i da čuješ moje duše žarke molitve.
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje grijehe tada Ti odriješi sve,
i oprosti mojim sucima.
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje suze neka zemlju ne taknu,
nek' se prospe moja krunica.
Gospodnji je Duh na meni, Ti me pomaza!
Moje riječi ruše kule tuđih zabluda.
Nema straha ni od smrti ni od poraza
onaj tko je odan vjeri svoga naroda.
Neka moja snaga budu Pravda, Istina,
neka uvijek Tebe slavim svojim mislima!
Daj da budem baklja gdje je tama ledena,
daj da nosim svjetlo Nade drugim ljudima!
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje grijehe tada Ti odriješi sve,
i oprosti mojim sucima.
Kad se budem, Bože, k Tebi penjao
taj zadnji puta, po skalinama,
moje suze neka zemlju ne taknu,
nek' se prospe moja krunica.
Iva Čuvalo (2024.)
Blaženi Augustine, zaštitniče Trogira, diko Zagreba i hrvatskog naroda, oče siromaha, tješitelju bolesnika, bijednika i nevoljnika, k tebi se pouzdano utječemo. Ti si mnoge u svom životu i poslije svoje smrti utješio, ozdravio i razne im milosti od Boga isprosio, pa meni isprosi milost za koju te vruće molim, da ... (spomeni što želiš), ako to Bog hoće, koji neka je blagoslovljen u vijeke vijekova. Amen.
Daj, Duše Sveti,
da moje srce bude otvoreno Božjoj riječi,
da moje srce bude otvoreno dobru,
da moje srce svakoga dana
bude otvoreno Božjoj ljepoti.
papa Franjo
15. svibnja 2013.
Zastrti oltari. Samo križ otkriven
Leži na podu, na plahti, k’o da sanja.
(On baš uvijek tako leži, a svijet mora
Ili da ga gazi il’ da mu se klanja!)
Na njemu je mnogo tajna ispisano
Krvlju iz ruku, iz nogu i iz boka.
Um ih riješit’ ne zna - tek poljubac, poklon
I suza što padne iz skrušena oka.
To sve naši znaju pobožni seljaci,
Dok prstima Božjih diraju se rana,
I križaju sebe k’o da žele na se
Prenijeti svu milost onih svetih grana.
A duboki uzdah ispaćenih grudi
Najbolji je tumač smisla što križ krije:
Gdje bismo se skrili bez rupa čavala,
Što bi bio život da Krist umro nije?
Zdravo, jaki križu! Na granama svojim
Držiš čitav svijet i svinuo se nijesi,
I vrela su tvoja uvijek sasvim svježa,
Ispiti ih žedni nisu mogli grijesi!
Fr. Rajmund Kupareo, OP, 1937.
Tvoja sam radost, ne boj se dakle biti radostan!
S tobom sam u tvojoj patnji,
jer sam je i sam propatio.
U tvojoj sam smrti, jer danas,
kad bijah rođen,
počeh s tobom umirati.
Ne napuštam te više,
ma što ti se dogodilo.
Kroz bilo koju tamu te tvoj put vodio,
vjeruj, uvijek sam s tobom!
Ako povjeruješ da je moja ljubav nepobjediva,
tad će i tvoja noć biti sveta noć.
Tada utješen upali svoje svijeće,
one su moćnije
negoli sve tame.
Karl Rahner, SJ
preveo fr. Nikola Mioč, OP