Kažotićeva "izlaganja o praznovjerju"

Detalji

Kreirano Srijeda, 12 Prosinac 2012 09:03

Kažotićeva Izlaganja o pitanjima krštavanja slika i drugim oblicima praznovjerja odraz su poznavanja vjerskih prilika u Hrvatskoj. Augustin polazi od analize pojma krivovjerja i dokazuje da on u sebi uključuje krivo mišljenje u razumu i tvrdoglavost u volji s obzirom na vjerske istine i moral. Drži da se krivovjercem može smatrati samo onoga koji krivo misli o nečemu što je dužan znati i u tom svom uvjerenju uporno ustraje, premda zna da Crkva naučava protivno.

Gatanje ili bajanje definira kao nedozvoljeno istraživanje budućnosti koja se ne mora ostvariti. Ako se do nekog učinka dolazi uzročnom spoznajom – piše Augustin – onda to nije praznovjerno gatanje, nego umijeće. Dopušta da i gataoci koji put postignu željeni učinak Božjim dopuštenjem, ali oni takav učinak pogrešno pripisuju tajnovitim silama koje nisu pravi uzroci.

Pod zazivanjem duhova zagrebački biskup podrazumijeva dozivanje zlih duhova da se ispune naše želje. Ako tvorci čarolija to čine uz pomoć nekih bajanja i ispraznih obreda, onda se to zove gatanje, jer vjeruju da se zloduha može navesti da udovolji njihovu traženju preko onoga što govore ili čine nekom tajnovitom prirodnom silom. Ako ovi nastoje privoliti zloduha da im pomogne preko njihovih riječi ili čina, tada nema nikakve sumnje da takvi žrtvuju zlim duhovima te svojim postupkom nadmašuju i same idolopoklonike, jer nastoje biti pobožni onima koje lažno drže za bogove. Da bi postigli nešto propadljivo i vremenito, oni nastoje umilostiviti duhove za koje znadu da zavode ljude. Augustin zaključuje da su ovi umjereniji od idolopoklonika, jer, iako zlim duhovima iskazuju počasti, čini se da ih ipak ne priznaju za bogove.

Zagrebački biskup svetogrđe smatra “osude vrijednim nanošenjem uvrede Božjim ili Bogu posvećenim stvarima”. Usput naglašava da sakramenti, koji su ponajprije ustanovljeni za dobro duše, mogu imati i poneki vremeniti učinak: ako čovjek prijanja uz milost, slobodniji je od grijeha, više će napredovati i u onome što se odnosi na ovaj život, iako takav učinak ne slijedi nužno iz sakramenta, “jer Bog ponekad iskušava one koje većma ljubi”.

Hrvatski teolog ne misli da bi počinio svetogrđe onaj koji bi dijelio ili primio sakramente s nakanom da postigne zdravlje ili uspjeh, ali drži da bi takva osoba zlo postupila pretpostavljajući vremenita dobra duhovnima. Trebalo bi ga, naime, pribrojiti onima koji ne služe Bogu zbog nade u buduća dobra, nego iz vremenitih probitaka. Upravljajući više godina jednom tako velikom biskupijom kao što je zagrebačka, Augustin je imao priliku uvjeriti se koliko je vjera običnoga kršćanskog naroda isprepletena s praznovjerjem, koje on u svojem izlaganju u nekoliko navrata opravdava neukošću i neznanjem.

Augustin Kažotić smatra praznovjercem onoga koji sakramente prima isključivo radi postignuća zdravlja. Kad bi netko vjerovao da za postignuće nekog vremenitog dobra treba mijenjati obred sakramenta, npr. kad bi netko mislio da će ozdraviti od gube samo ako ga krsti malo još posve nevino dijete a ne svećenik, odnosno da će ozdraviti od glavobolje samo ako ga pomaže starim uljem, takav bi – po njegovu mišljenju – počinio i grijeh svetogrđa.

Kažotić optužuje astrologe kad pomoću slika izvode čarolije i onda tako postignute učinke proglašuju djelom nebeskih sila. Krivovjercem smatra “onoga koji bi zbog čarolija uronio sliku u vodu služeći se riječima krštenja, naravno pod pretpostavkom da krštenje dotičnoj stvari daje moć drugome naškoditi”. Ako bi netko oskvrnućem sakramenta htio ugoditi nečistom duhu, takav bi počinio i grijeh svetogrđa, “jer svojim postupkom božanske tajne žrtvuje đavlu”. Isto vrijedi i za one koji takve bezbožne čine pomažu, savjetuju i zaštićuju, ali ne i za “one koji tomu prisustvuju samo tjelesno ... jer ih je na to mogla potaknuti radoznalost i užitak da gledaju neobične stvari”.

Augustin Kažotić svoja zapažanja zapisuje trijezno i bez strasti. Protivnik je radikalnih “lijekova”, tj. Inkvizicije i križarskih metoda, koje su predlagali neki njegovi suvremenici. Hrvatski teolog korijene zla vidi ponajprije u neupućenosti i neznanju. Dominikanski povjesničari svjedoče da je Augustin Kažotić, po uzoru na sv. Dominika, krivovjerce pokušavao pridobiti propovijedanjem i uvjeravanjem. Zagrebačka Metropolitanska knjižnica posjeduje rukopis rasprava s krivovjercima koji je nekoć pripadao biskupu Augustinu (MR 146, 13. stoljeće).