Molba za kanonizaciju Augustina Kažotića papi Ivanu XXII od Karla, vojvode kalabrijskog i potkralja napuljskog, sina Roberta Anžuvinca

Detalji

Kreirano Srijeda, 12 Prosinac 2012 09:04

Slika bl. Augustina Kažotića iz dominikanskog samostana sv. Nikole u Friesachu (Austrija) s legendom:
"Blaženi Augustin, biskup Reda propovjednika".

Svetome u Kristu Ocu i preblagome gospodinu Ivanu po providnosti Božjoj Svete Rimske i sveopće Crkve Vrhovnome svećeniku, Karlo vojvoda kalabrijski, poniznu molbu i pobožne poljupce blaženih nogu.

Da ne zamaram dugim govorima uzvišeni Oče i Gospodine, prezauzete uši Vaše Svetosti, vidio sam da na ovoj stranici treba prestati nabrajati vrlo veliku hvalu što ju je u ovim krajevima (Italije) blaženi otac Augustin, nekoć biskup Grada Svete Marije a odnedavno prozvanog Lucera, stekao mnogim čudesima koje je poslije njegove smrti pokazala božanska blagost, vrlo bogata u svom milosrđu i darežljiva u nagradi, ali i na temelju njegovih zasluga, te ih još svakodnevno pokazuje. Vjerujem da su neka od njih na temelju širenja glasova stigla do Vas; iščekujem, dapače želim, da pojedinačna čudesa koja su stvarno velika prikladnim objavljivanjem dopru do Vas i u javnost. Kao što sam iz pouzdanih vrela saznao, nije Vašoj Blaženosti bilo nepoznato kakvu je iskrenost života pokazivao, kako je izvanredno bio jasan u znanostima i siromašnima dijelio izdašnu milostinju, dok je još bio živ među nama.

I ja sam, Velečasni moj Gospodine, Bog mi je svjedok da govorim čiste savjesti, čim je on stigao u ove krajeve, više puta s njime razgovarajući shvatio i vidio u njegovim riječima, u licu, u gestama, kako je ljubazan bio njegov razgovor i da je sve što je u njemu bilo izvornog, i znanje i kreposti, bilo na spasenje duša i kad sam, pošto se on preselio k Gospodinu, iz velike pobožnosti koju sam gajio prema njemu, posjetio njegov dom, saznadoh od vrlo povjerljivih ljudi o pojedinim njegovim čudesima koja je Bog učinio po njegovim izvrsnim zaslugama. Stoga dakle odlučih da u tome točnije obavijestim Vašu Blaženost i da pobožno zamolim da se počne istraživati o (svetačkom) životu ovog blaženog oca i o njegovim čudesima, prema običajima koji su u takvim slučajevima uobičajeni u Svetoj Crkvi; kada, dakle, donosioci ovog pisma stignu do Vaših nogu s dužnim poštovanjem i velikim povjerenjem, onda odano tražim i ponizno molim da blaga, pronicava i dobrostiva Vaša providnost (ako dopuštate) dadne ovu molbu na raspravu i da svojom oštroumnom pameću uslišite njezin sadržaj te naredite da se obavi istraživanje kako to običaji i zakoni zahtijevaju.

Ako ova istraga, kada bude provedena i Vama predstavljena to preporučuje a Vaša dobrostivost odluči da spomenutog oca na čast i poštovanje Onoga koji ga je kao slavni nagraditelj udostojao posvetiti, svečanim proglašenjem svetim (ako je moguće) unese u popis svetaca da njegove velike zasluge i čudesna djela ne bi bila lišena dužne nagrade; zbog toga bi se Sveta Majka Crkva i u ovo vrijeme Vašeg upravljanja razveselila zbog ovog novog pridruženja takvom zajedništvu (svetaca) i obradovao bi se grad (Lucera) u kojem je on sretno preminuo i još sretnije u Gospodinu počiva.

Dano u Napulju, godine Gospodnje 1325. dana 20. listopada.

Preveo: Adalbert Rebić

(u: BAK, XIX, (1993.), br. 21, str. 14)