O početcima župe

Detalji

Kreirano Petak, 07 Prosinac 2012 14:20

Pisati o župi koja navršava deset godina postojanja i u kojoj sam gotovo deset godina bio župnik nije za mene nimalo lak posao. Odugovlačio sam i bježao od zadaće pisanja jer sam mislio da ustvari više nemam što reći. Govorio sam i radio dok sam bio u župi, a sada sam na novoj dužnosti i zaokupljaju me novi poslovi, drugi ljudi i drukčiji problemi.

No ipak, na molbu župnika fr. Nikole Leopolda Nose i zbog njegove upornosti u nakani da napišem jedno razmišljanje o povijesti župe, popustio sam i sjeo za računalo u nadi da ću uspjeti nešto suvislo napisati. Iako se služba prvoga župnika, točnije upravitelja drage nam župe, veže uz moje ime, kada se želi govoriti o samim njezinim počecima, njezinom rastu i djelovanju ne smiju se mimoići imena fr. Marinka Zadre i fr. Zvonka Džankića. Bili smo mala trojka koja se upustila u početničke avanture života jedne župe i samostana. Istina, prvi temelji nove župe i samostana postavljeni su već u kapelici u Ludinskoj 10, u toj maloj kućnoj crkvi gdje se punih trideset i sedam godina (1965.-2002.) pastoralnoga rada i susretanja svih onih dominikanaca i ustrajnih vjernika sijalo sjeme iz kojeg je izrasla župa čiju obljetnicu slavimo.

Negdje u jesen g. 2000. ondašnji provincijal fr. Frano Prcela natuknuo mi je da razmišlja o meni kao prvom župniku u novom samostanu i crkvi na Peščenici (Volovčici i Ferenščici). Budući da sam otvoren novim izazovima i zadaćama, odmah sam pomislio kako je dobro upustiti se u jednu novu avanturu svećeničkog života koja je bila „župa, crkva i samostan u izgradnji“. Župa: jer su se za mene – tada još uvijek mlada svećenika – otvarali novi vidici rada i suradnje s vjernicima; a znao sam da ću u fr. Zvonku i fr. Marinku imati poželjne i izvrsne suradnike. Crkva i samostan u izgradnji: jer sam znao da fr. Marinko zdušno, ozbiljno i savjesno vodi poslove oko izgradnje. Istina, bilo je i nesuglasica i dugih razgovora – po koji put sam znao i biti upozoren da donosim odluke na svoju ruku, ne pitajući za drugo mišljenje – ali u načelu smo nastojali dogovorno i zajednički donositi odluke gdje je god to bilo moguće. Jedna od prvih odluka o kojoj smo raspravljali još prije samog osnutka župe – a osobno mislim da je bila sudbonosna za njezin budući život – bila je ustupanje vjeronauka u školi laicima kao vjeroučiteljima, s ciljem da se što bolje osmisli život u župnoj zajednici, s naglaskom na župnoj katehezi.

Unatoč tome što je gradnja crkve tek bila započela i što smo bili svjesni da smo na samom početku – bez potrebnih dvorana i prostora –, uspjeli smo pokrenuti i osmisliti župnu katehezu te ustrojiti i organizirati župu. Bez lažne skromnosti možemo reći da se ondašnji početci i prvi radovi ogledaju u današnjim novouređenim prostorima i životu župe. Župu bl. Augustina Kažotića osnovao je na prijedlog uprave Hrvatske dominikanske provincije zagrebački nadbiskup Josip Bozanić 22. rujna 2001. dismembracijom (razdiobom) od župe Kraljice sv. Krunice. Hrvatska dominikanska provincija godinama je pokušavala ostvariti ideju gradnje nove crkve i samostana u tom dijelu grada te pripraviti teren za otvaranje nove župe, jer je taj dio grada (Peščenica, Volovčica i Ferenščica) bio bez primjerena liturgijskog prostora i podosta udaljen od župne crkve na Koloniji. Kapelica u Ludinskoj 10 bila je premala i neprikladna za opsežniji rad na pastoralnom planu; napose ako se zna da je već tada u toj četvrti živjelo oko 17.000 tisuća stanovnika.

Na prijedlog tadašnjeg provincijala Frane Prcele, nadbiskup Josip Bozanić imenovao je dopisom od 25. svibnja 2001. trojicu dominikanaca za prvu pastoralnu ekipu u novoj župi: fr. Marinka Zadru i fr. Zvonka Džankića za župne vikare, a fr. Tomislava Kraljevića za upravitelja župe. Granice župe jesu Borongajska cesta na sjeveru, Slavonska avenija na jugu, ulica Marjana Čavića na istoku i Donje Svetice za zapadu. Prva godina novonastale župe ostala mi je u sjećanju kao godina u kojoj smo bili „rastrgani“ između kapelice u Ludinskoj 10, jer se većina liturgije i kateheze odvijala u toj kapelici, zatim novog samostana i crkve u izgradnji, u kojoj smo imali jedino nedjeljnu misu u 11 sati, te samostana na Koloniji, gdje smo stanovali. Sljedeći važan događaj zbio se 29. rujna 2002., kada smo svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Vladimir Stanković, uz koncelebraciju svećenika i sudjelovanje vjernika, službeno zatvorili kapelicu bl. Augustina Kažotića u Ludinskoj 10.

Nakon zatvaranja kapelice u Ludinskoj 10 sva liturgija, kateheza i susreti raznih zajednica prebacili su se u novu crkvu u Ivanićgradskoj. To je bilo vrijeme u kojem smo život i liturgiju organizirali između golih zidova crkve i samostana, kreativnim osmišljavanjem životnog prostora na gradilištu crkve i samostana, koje je još uvijek bilo daleko od završetka svojih radova. Važno je sjetiti se i rujna 2003. godine kada je fr. Damir Šokić zamijenio fr. Zvonka i kada smo se fr. Damir i ja uselili u još nedovršene sobe novog samostana i crkve u Ivanićgradskoj, a ubrzo nam se pridružio i fr. Marinko. U prvih deset godina župe važno mjesto zauzima i župni nedjeljni listić Tjednik župe bl. Augustina Kažotića. Prvi broj Tjednika izašao je 23. rujna 2001. godine te neprekidno izlazi svake nedjelje do današnjega dana.

Ideja župnog listića nije bila ništa novo u pastoralnoj praksi jedne župe. No, kreativnost i raznolikost sadržaja te njegova stalnost dali su tom župnom listiću jednu važnu dimenziju u komunikativnom životu župe, jer su se pomoću njega prenosili svi događaji, a raznolikost sadržaja koji su se nalazili na tom malom listu papira privlačila je župljane da ga redovito čitaju. Do g. 2003. Tjednik je uređivao fr. Zvonko, a nakon njegova odlaska zadaća uređivanja Tjednika pripala je meni. Ne smije se zaboraviti da je svaki broj Tjednika u tom razdoblju, prije no što bi išao u tisak, pročitao i lektorirao fr. Marinko. Bilo je i suradnika koji su, ponekad i uz malo nagovaranja, prihvatili napisati pokoji tekst. Vjerujem da je i danas Tjednik u kronološkom pogledu dobar izvor informiranja o svemu što se u župi događa.

Važno je da župni listić nastavi živjeti i da se nađu vjernici koji će zajedno sa župnikom stvarati i kreirati buduće brojeve. Tjednik svakako mora biti mjesto informacija za župu, ali i osvježenje koje će župljani pronaći u duhovnim, literarnim i drugim poticajnim mislima za život u vjeri. Život župne zajednice bio je osim u obliku Tjednika od samih početaka promatran i prikazivan i putem internetskih stranica župe koje je uređivao fr. Zvonko. Župne web-stranice bile su pravo osvježenje u pastoralnom radu jer su svakodnevnim ažuriranjem, riječju i slikom, prenosile sve događaje koji su se zbivali u župi.

Poslije odlaska fr. Zvonka župne su se stranice jedno vrijeme „uspavale“, sve dok ih nije preuzeo vjeroučitelj Zlatko Šarec. O životu i radu u „crkvi u izgradnji“ i svim lijepim uspomenama ne mislim pisati, jer će – vjerujem: o nekoj novoj obljetnici – biti još prigode, i jer će se tada – s nužne distance – moći bolje prosuditi o svemu onome što se tih godina događalo u župi bl. Augustina Kažotića. No mislim da je ovih nekoliko spomenutih činjenica usmjerilo i u bitnome obilježilo prvih deset godina postojanja ove župe. Nisam zaboravio fr. Vjeku Lasića, fr. Ivicu Tomljenovića, fr. Matu Bošnjaka i fr. Matijasa Farkaša, koji su kao članovi samostana aktivnim sudjelovanjem u župnom pastoralu i liturgijskom životu, srdačnim susretanjima sa župljanima i dobronamjernim bratskim zamjedbama svesrdno pridonijeli rastu žive župne zajednice. Bilo bi vrijedno ovdje sa zahvalnošću navesti sve one divne ljude koji su od vremena nastanka župe radosno i brižno sudjelovali u njezinoj izgradnji, no kako mislim da svako nabrajanje ne može posvema ispuniti svoj cilj, odustajem od takve namjere.

Svakako želim spomenuti da se rado sjećam svih onih koji su radili na izgradnji nove župne zajednice, prije svega svih onih koji su župu bl. Augustina Kažotića prihvatili kao svoju i nedjeljom se voljno okupljali na misnim slavljima, a i onih koji su makar i jednim jednostavnim smiješkom dali do znanja da im je stalo do nove crkve i samostana, napose do nove župne zajednice – koja je, kao malo dijete, rasla i razvijala se u dobru i poticajnu okruženju.

Tomislav Kraljević, OP, Župa bl. Augustina Kažotića, DNI, Zagreb 2011., 113-118.