Mala crna majko
dolaze ti
jer si malena
ne namećeš se
ne mamiš velikim čudima
ne mijenjaš svijet na čarobni
način
ti spadaš među njih
jer oni su maleni kao i ti
oni imaju povjerenja u tebe
dolaze ti
jer si crna
ne zračiš kao kraljica
ne sjajiš kao filmska diva
ne izazivaš kao
ljepotica s naslovne strane
spadaš među njih
jer oni su crni kao i ti
imaju povjerenja u tebe
mala crna majko
Marijo Bistrička.
Diethard Zils, OP
Pilger des Wortes. Hodočasnik riječi, Zagreb, 1994., str. 53.
Rajmund Kupareo, dominikanac, hrvatski književnik i estetičar, rođen u Vrboskoj na Hvaru 1914., a u umro u samostanu na Koloniji u Zagrebu 1996.
Na Cvjetnicu
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
Mašite na pozdrav dlanom od srebra!
Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,
Tisuće kljunova zelene grančice kida,
Jer prolazi veliki Kralj
Na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini
Kao dijete u krilu Djevice,
Taj isti, taj isti narastao je kao gora,
Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima
Da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš,
Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;
O, dobra živino, tisuće bi htjele
Podijeliti s tobom taj sveti teret;
O, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu,
Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
Jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!
Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče,
Da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!
(1935.)
Cvjetnica
Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
(1976.)


Ivana Đuras
Zagreb
Hrvatska krunica
Od bobica štrigovskog trsa je satkana,
i blistavom rosom zagorskih brega umivena;
goranskim vjetrom k Velebitu je doletjela,
da bi cvijetom soli mora bila ukrašena.
Umornim prstima Bosne Srebrene prebirana,
Kroz kamen u plamenu Hercegovinom nošena.
Bijele zidine Dubrovnika molitvom je umivala,
u pečalbama dalekim kao majka tješila.
Od krvi nevine kroz povijest tešku, bremenitu
u postojani se crveni koralj pretvorila,
da resi mnoge grudi: Dalja, Ćelija, Kusonja,
Petrinje, Voćina, Saborskog, Vukovara...
Molitvama mnogim što nosimo pred Majku
na Kamenita, Bistricu i na Trsat slavni,
prebiremo krunicu ko što ruke vrijedne
vijekom žanju zlato sa slavonske ravni.
Kad zagrebačka zvona na molitvu zovu,
mi sklapamo ruke i skidamo kape.
Tad molimo čvrsto: Dominiče, brate,
prosi Svetu majku, da čuva nas, Hrvate!
akademski kipar Zoran Jurić

U radosti svakodnevice zrcali se svetost življene vjere, koja je plod Božjeg djelovanja u nama.
