Riječ Božja današnjeg bogoslužja govori nam o tajanstvenom rastu kraljevstva Božjega u dušama i srcima svih onih koji se u poniznosti i ljubavi predaju u ruke Božje. Bog je strpljiv i njegova se volja uvijek ispunja na onima koji su mu otvoreni. Njegovo kraljevstvo, koje je nevidljiva stvarnost, po Crkvi raste i preobražava svijet. Od nas Bog samo traži posvemašnje prianjanje uz njegovu svetu volju i vjernu suradnju s njime kako bi se to njegovo kraljevstvo razvilo u ljudskim dušama i srcima i preobrazilo sav svijet.
Prorok Ezekiel u današnjem prvom čitanju govori nam kako Bog ostvaruje svoje planove spasenja svijeta. Bog sam poremeti sve ljudske planove tako da čovjek shvati i prizna da je Bog »prvi i posljednji« (usp. Otk 1,17; Iz 44,6; 48,12), odnosno onaj koji odlučuje o životu i djelovanju svakoga čovjeka. Tako prorok Ezekiel slikovitim govorom pokazuje kako volja Božja može zbuniti naše ljudske poglede. Gospodin čini svoju volju pa i preko sredstava koja su veoma slabašna. »Ovo govori Gospodin Bog: „S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih odlomit ću grančicu i posadit je na gori visokoj, najvišoj. Na uzvišenoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom roditi i postati cedar predivni: prebivat će pod njim sve ptice, sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih« (Ez 17,22-23).
A oholo stablo cedrovo, odnosno stari nevjerni Izrael, Bog će odbaciti. S njega će uzeti samo tu grančicu i posaditi je na gori visokoj. A ta grančica postat će novi Izrael što će se razviti iz malog i vjernog Ostatka Božjega naroda. Ta Bog je onaj koji daje rast i životnu snagu kome hoće.
Grančica koju je Bog odlomio s vrška mladih grana starog izraelskog cedra i zasadio na gori visokoj gdje se razgranala, rodom urodila i postala predivni cedar novoga Božjeg naroda jest Blažena Djevica Marija, Majka Otkupitelja i Spasitelja našega Isusa Krista i njegove Crkve. Zato i Marija, promatrajući tu tajnu otajstva Spasenja koje je Bog u njoj izveo, kličući u Duhu Svetome pjeva: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1,46-48). Marijin stav prema Gospodinu Bogu jest stav ponizne službenice Gospodnje. Takav stav treba zauzeti svaki pravi vjernik u Boga, koji iako uvijek sve očekuje od Gospodina, ipak marljivo čini sve ono što može da bi se ostvarilo kraljevstvo Božje u ljudima.
I mi se trebamo uvijek potpuno predati u ruke Božje da Bog i u nama učini velika djela spasenja, ali s našom osobnom suradnjom, trudeći se uvijek uskladiti našu volju s pozivom Duha Svetoga. Na taj način ćemo postići unutrašnji mir i ravnotežu toliko potrebne svima nama.
Današnje sveto Evanđelje po Marku želi reći svima nama da je kraljevstvo Božje prije svega dar Božji. Božja Riječ, koja je posijana u naše duše i u naša srca, poput zrna koje klije i polagano raste, u nama se razvija prema mjeri naše vjernosti. Budimo dakle strpljivi i prožeti nadom. Prispodoba o gorušičinu zrnu govori nam da u malenosti očekujemo veliko, u polaganu i strpljivu rastu sazrijevanje, uvjereni da ćemo kroz male i velike neprilike života doći k punom uspjehu. Dakako, da te prispodobe ne uspavljuju kršćane da odlože svoje angažmane. Naprotiv, potiču ih na strpljivu ustrajnost u dobru. One nam žele reći da ne ovisi sve o sijaču. Bog sam bdije nad svojim sjemenom. Ali, ne smijemo biti lijeni, već marljivi i vjerni »Božji suradnici« u izgradnji Božjeg kraljevstva na ovoj zemlji.
priredio:
fr. Nikola Leopold Noso, OP