Druga korizmena nedjelja - Živjeti u nadi
Isusa treba slušati
Što znači biti kršćanin? Današnja čitanja daju odgovor. Biti kršćanin znači živjeti u nadi. Isus se s trojicom svojih učenika povlači na brdo u osamu. Čovjek je određen za visine. "Za let si dušo stvorena" - pjeva pjesnik. Duša mora pustiti svoja krila, mora se prema svom cilju usredotočiti. Samo se s visine vidi daleko. Nebeski Otac na visini, na brdu, otkriva tajnu svoga ljubljenoga Sina jer "zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postaše bijele kao svjetlost" (Mt 17,2), a "glas iz oblaka" potvrđuje da se iza slaboga ljudskoga tijela krije slava jedinorođenog Sina Božjega. Neposredno pred izvještaj o preobraženju Matej je stavio Isusov poziv učenicima da uzmu svoj križ i pođu za njim (Mt 16,24-28). "Glas iz oblaka" želi razjasniti Petru – i nama svima danas – da je Isus Sin kojega trebamo slušati i onda (upravo onda), kada prihvaća nasilnu smrt kao sastavni dio svoga poslanja. Današnje misno slavlje izvrsno sažima smisao preobraženja u okviru korizmene liturgije: "Krist je učenicima svoju smrt navijestio i na svetoj gori otkrio svoju slavu te im svjedočanstvom Zakona i Proroka učvrstio vjeru da se po muci i smrti stiže k slavi uskrsnuća."
Prva korizmena nedjelja - Post bratske ljubavi
Pitanje posta
Na Čistu srijedu ili Pepelnicu započeli smo korizmeno vrijeme. Crkva nas poziva da ovo milosno vrijeme iskoristimo za služenje Bogu služeći braći ljudima koje svakodnevno susrećemo. Božja riječ koju slušamo u evanđelju ove prve korizmene nedjelje pomaže nam da pronađemo odgovor na neka važna pitanja.
Prvo pitanje je pitanje posta. Kako postimo? Koji je post Bogu drag? Odgovora nam prorok Izaija u svom 58. poglavlju. On kaže da Jahve voli da kidamo okove nepravedne, razvezujemo spone jarmene, puštamo na slobodu potlačene, slomimo sve jarmove, podijelimo kruh svoj s gladnima, da uvedemo pod krov svoj beskućnike, da se ne krijemo od onog koji je naše krvi… Takav post voli Jahve. Takvim postom postio je Isus Krist. Prošao je zemljom čineći dobro. Ozdravljao je bolesne. Plakao je nad svojim Jeruzalemom: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste“ (Mt 23,37).
7. nedjelja kroz godinu - Ljubav u Starom i Novom zavjetu
Ljubav bez granica
Današnji je odlomak Matejeva evanđelja u skladu s prvim čitanjem iz Levitskoga zakona: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin Bog vaš…“ (Lev 19,1-2) i s drugim čitanjem iz Prve Korinćanima: „Jer Hram je Božji svet, a to ste vi…“ (1 Kor 3,16 sl.) Središnja je misao današnjih biblijskih čitanja prema tome savršenost odnosno svetost kršćanskoga života. Svetost Božja – to znači besprijekornost – očituje se u ljubavi prema ljudima. Ta i takva svetost mjera je naše svetosti. Ljubav prema čovjeku je srž Biblije u oba Zavjeta. Biblijski je Bog od početka čovjekoljubac. Stari zavjet označava ljubav koja se ograničava na sunarodnjake, a Novi zavjet naglašava ljubav bez granica „Ljubite i svoje neprijatelje!“
Opširnije:7. nedjelja kroz godinu - Ljubav u Starom i Novom zavjetu
6. nedjelja kroz godinu - Bog nas je pozvao na slobodu
Sloboda je zahtjevna
"Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran." Tim riječima želi se naglasiti čovjekov osobni angažman, njegovu snagu kad je u pitanju život po Božjem zakonu, koji je upisan u dubini našega bića i pribilježen u Svetom pismu. Čovjekovo dostojanstvo ima svoj temelj u njegovoj slobodi za koju ga je Bog stvorio. Zahvaljujući ovoj veoma zahtjevnoj slobodi svaki je od nas pozvan da odlučuje o sebi, da donosi važne odluke. Bog ima veliko povjerenje u čovjeka kad mu daje moć da bira između "života i smrti". "Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati." Tim riječima mudri Sirah nam želi reći da svaki čovjek sam sebe osuđuje na vječnu sreću ili prokletstvo. Bog zapravo ne kažnjava, nego daje čovjeku ono, što sam zauvijek izabere. Svatko je kovač svoje sudbine. Ono što Bog traži od čovjeka mora biti i ostvarivo.
Opširnije:6. nedjelja kroz godinu - Bog nas je pozvao na slobodu
5. nedjelja kroz godinu - Dan života
Graditi mir prihvaćanjem dara plodnosti i dara života
Poruka Vijeća HBK za život i obitelj za Dan života 2023.
Dan života 2023. godine obilježavamo približavajući se tužnoj godišnjici početka rata u Ukrajini koji je već odnio mnoge živote (…) No umjesto da prigovaramo Bogu ili da optužujemo političke i društvene vođe i moćnike, valja nam se preispitati nije li rat samo eskalacija napetosti i sukoba koje i sami stvaramo među sobom? (…) Jesmo li, kao pojedinci i kao društvo, odgovorili na Kristov poziv da budemo mirotvorci u našem svakodnevnom životu, počevši od odnosa sa svojim najbližima? Dopuštamo li mu da u naša srca unese mir, onaj mir kakav nam ni jedan čovjek ne može dati?
Isus nam pokazuje put do sreće - Blaženstva
Ugledavši mnoštvo, Isus uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
«Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!» (Mt 5, 1-12a)
3. nedjelja kroz godinu - Nedjelja Riječi Božje
Isus poziva prve učenike – Isus i nas poziva
Iz današnjeg evanđelja:
…Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim (Mt 4, 17-23).
Druga nedjelja kroz godinu - A
Prošle nedjelje slavili smo blagdan Krštenja Gospodinova na rijeci Jordanu te slavili i zahvaljivali Bogu na daru i milosti vlastitog krštenja. Sakrament krštenja nije tek prvi sakrament po redoslijedu, nego temeljni, neizbrisivi. Po sakramentu krštenja ulazimo u novu stvarnost koju imamo sa nebeskim Ocem, a to je da postajemo DJECA BOŽJA, i postajemo ČLANOVI CRKVE. Naše krštenje nije nikakva magična ili magijska formula koju izriče svećenik da nam se izbrišu grijesi i da bismo na taj način dobili sigurnu „ulaznicu“ za nebo. Krštenje treba shvatiti i promatrati kao novu stvarnost koja se živi svaki dan.
U današnjem evanđelju Isus dolazi na rijeku Jordan primiti Ivanovo krštenje – iako bez grijeha, „nama u svemu jednak osim u grijehu“, da „se ispuni sva pravednost“. Ivan nam govori i potvrđuje da je „vidio i svjedoči“ da je taj Isus iz Nazareta pravi i istinski Mesija, Spasitelj, Otkupitelj, „Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta“.
Krštenje Gospodinovo
Prije tri tjedna slavili smo Isusa kao Dijete, Novorođenog Kralja, a prije nekoliko dana slavili smo Bogojavljenje, Epifaniju – poklon trojice kraljeva, mudraca. Danas slavimo Isusovo krštenje na rijeci Jordan, kada počinje Isusovo javno djelovanje.
Vjerojatno nam čudno i neobično zvuče Isusove riječi iz današnjeg evanđelja kad traži od Ivana Krstitelja da bude kršten – jer Ivan je propovijedao krštenje za oproštenje grijeha. Kada narod hrli Ivanu na Jordan da bude kršten, oni se zapravo priznaju grješnima i žele svoje putove, tj. stranputice ispraviti, dosadašnji način života promijeniti. Ivanovo krštenje simbolizira „novu stranicu“ nečijeg života i življenja. Isus, pravi Bog i pravi čovjek, bez grijeha, „nama u svemu jednak osim u grijehu“, također, želi primiti krštenje Ivanovo. I stoga nam je razumljiv Ivanov stav u današnjem Evanđelju po Mateju o odvraćanju Isusa: „Ti mene trebaš krstiti, a Ti meni da dolaziš?“ Isusov odgovor pomaže nam razumjeti zašto Isus zahtijeva da i on sam primi Ivanovo krštenje: „Ta pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“
Treća nedjelja došašća
Izaija: „Recite preplašenim srcima: budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega. on hita da vas spasi.“
Ovaj „Ne boj se“ odjekuje cijelo vrijeme došašća i Božića, odjekuje neprestance u cijelom Svetom pismu. Kakvi i koliko nas sve strahovi ne obuzimaju, ali ipak, unatoč i usprkos svakom strahu, zebnji, treba postati i ostati hrabar u Bogu.
Strašne su i mnogobrojne fobije u nama i oko nas: aerofobija-strah od zraka, porfirofobija - strah od crvene boje, ketofobija - strah od dlakavosti i čupavih ljudi, fobofija - strah od straha i tako gotovo u nedogled. Ali današnji čovjek pati, čini mi se, od još jedne druge fobije – theofobije - strah od Boga.
Ne boj se, čovječe! Ne boj se Boga koji se utjelovio i učovječio, koji postade jedan od nas, „nama u svemu jednak osim u grijehu“. Prisjetimo se barem nekih „Ne boj se“ u Evanđeljima: