ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA – C

2021-12-19 - 4 DošašćaLiturgijska godina oblikuje nas da budemo ljudi koji hrabro iščekuju Kristov dolazak. Došašće nas strpljivo poučava da ne započnemo slavlje prerano, da se odupremo iskušenju slavljenja Kristova rođenja prije nego dođe, iako su posvuda natpisi „Sretan Božić“, da se odupremo želji da otvorimo darove prije samoga Božića. Krist je dar i poštujemo dar čekajući trenutak darivanja. Čekanje nije puka pasivnost. Pozorni smo, otvarajući se onome što će doći, kao što se majka priprema za porođaj.

Iščekivanje je bitna odrednica kršćaninova života. Bog dolazi iznutra, iz dubine nas samih. Sveti Augustin kaže da je Bog bliži nama nego što smo mi sami sebi. Bog nam dolazi kao što dijete dolazi majci, u dubini njezina bića, i polagano je preobražava. U došašću mi smo poput ljudi koji se okupljaju i iščekuju rođenje.

Došašće priprema susret: treba se pripremiti, otvoriti se. Od svakoga se čovjeka traži da pokuša, da se potrudi. No nema jednakosti između ljudskog nastojanja i Božjega dara: nikada takav dar neće biti „zaslužen“, on uvijek ostaje dar, a ne neka vrsta dugovanja. I upravo tu značajku najbolje ističe vrijeme došašća.

Gospodin dolazi!“ To je Marijino duhovno iskustvo u trenutku Navještenja. Iz te sigurnosti proizlazi Marijina radost izrečena u njezinom prekrasnom hvalospjevu „Veliča duša moja“, To je nutarnja snaga koja tjera, prema današnjem evanđelju, da pohita u gorje i posjeti Elizabetu, s Onim kojeg je začela i nosi u svom tijelu.

Prva značajka susreta između Boga i čovjeka jest da je taj susret potpuno darovan. Da bi se taj susret dogodio treba spoznati taj dar. Marija je znala primiti Božji dar, Marija pomaže Elizabeti, Marija pomaže i nama da budemo raspoloživi, pripravni primiti taj dar. Tada njezina radost postaje moja radost, a njezin hvalospjev „Veliča duša moja“ postaje hvalospjev zahvalnosti čitave Crkve.

Pohod je susret: susret dviju rođakinja, djevice i nerotkinje, dviju Božjih miljenica. Po njima i u njima susreće se Stari i Novi zavjet, pralik i ispunjenje, susret proroka i Mesije. Preteča, Ivan Krstitelj igra od radosti u majčinoj utrobi jer se upravo nalazi pred Božjim darom.

U trenutku Navještenja, Crkva smatra da je u Mariji anđeo pozdravlja: „Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom.“ I Bog se nastanio u njoj. Tijekom euharistije svećenik često pozdravlja vjernike riječima: „Gospodin s vama.“ A vjernici odgovaraju: „I s duhom tvojim.“ To su riječi koje ohrabruju jer one govore da, u biti, nismo sami. Gospodin je s nama, jer je uskrsnuo od mrtvih. Dominikanka sveta Katarina Sijenska ističe: „Boje se samo oni koji misle da su sami.“

Fr. Anto Gavrić, OP